Rodni jaz u plaćama među zemljama Europske unije najniži je u Rumunjskoj gdje iznosi svega 4,5 posto, dok je prosjek Unije 16,7 posto. Ovako mjeren rodni jaz u plaćama je razlika u prosječnim bruto prihodima (po satu) muškaraca i žena u svim sektorima ekonomije. Najveći EU jaz ima Estonija u kojoj razlika u plaćama s obzirom na rod iznosi 28,1 posto. Razlika u prosječnim godišnjim prihodima muškaraca i žena u Rumunjskoj iznosi 26,9 posto u korist muškaraca, no i to je niže od EU prosjeka od 39,8 posto.
Na rodnu razliku u plaćama u Rumunjskoj primarno utječe to što se na najbolje plaćenim radnim mjestima poput raznih rukovodećih i menadžerskih pozicija uglavnom nalaze muškarci. U okviru svakog sektora, muškarci češće dobivaju promaknuća i bolja radna mjesta što uglavnom rezultira rodnim jazom u plaćama. Stoga ne čudi ni podatak da među izvršnim direktorima (CEO) u Rumunjskoj ima samo 4 posto žena.
Teret obitelji
Drugo istraživanje, rađeno u Rumunjskoj na 1200 ljudi u junu ove godine, pokazalo je da žene u Rumunjskoj pristaju na 20 posto manje plaće od muškaraca. Točnije, istraživači su postavili pitanje koliku plaću smatraju poštenom za poslove koje traže pri čemu su žene 2.914 RON (647 EUR) u svojim odgovorima prosječno očekivale 20 posto manje prihode nego muškarci 3.650 RON (811 EUR). No, studija je manjkava utoliko što ne precizira za kakve se poslove prijavljuju ispitani muškarci, a za kakve žene. S obzirom na prekide u karijeri moguće je da žene traže poslove s nižim ulaznim točkama na tržište rada.
Pitanje koje se tradicionalno postavlja analizirajući rodni jaz u plaćama glasi koji faktori utječu na karijere žena da teže napreduju do najbolje plaćenih položaja. A odgovor je uglavnom godinama već isti, žene češće preuzimaju terete socijalno važnih, ali neplaćenih poslova poput kućanski rad, briga o djeci, starijima i nemoćnima, i rade to u ekstremno većoj mjeri nego muškarci. Radi ove brige o socijalnoj reprodukciji češće izlaze s tržišta rada kamo se onda po povratku zbog prekida u karijerama nalaze u poziciji težeg napredovanja.
Prema podacima europskih statistika, zaposleni muškarac prosječno provede devet sati tjedno radeći neplaćene kućanske poslove i poslove brige o drugima, dok zaposlena žena tjedno na te poslove potroši čak 26 sati. Prevedeno u tržišne odnose, pokazuju statistike, to znači da 1 od tri žena radi na pola radnog vremena, dok se isto događa tek jednom od 10 zaposlenih muškaraca.