Visoka nezaposlenost i nemogućnost pronalaska posla učinili su stanovništvo nekad industrijalizirane Bosne i Hercegovine ovisnim o proizvodnji hrane za vlastite potrebe. Poljoprivreda je u BiH osim gospodarske grane i važan faktor socijalne sigurnosti jer veliki dio stanovništva, posebno u područjima izvan gradskih središta, manjke u kućnom proračunu popunjava vlastitom proizvodnjom hrane. No razvoj poljoprivrede ograničen je nepovoljnim vanjskotrgovinskom uvjetima.
Jedna od najvažnijih grana bosanskohercegovačke ekonomije je poljoprivreda. Zemljopisno gledano BiH je zemlja planina, brda i šuma dok poljoprivredne površine zauzimaju tek 20% ukupne površine dostupne za intenzivnu poljoprivrednu proizvodnju. No poljoprivreda u BiH je također jako važan socijalni i demografski čimbenik. Demografska slika Bosne i Hercegovine sastoji se od 61% stanovništva naseljenih u ruralnim općinama što ovu državu svrstava među najruralnije zemlje u Europi, odmah uz bok Crnoj Gori, Irskoj i Finskoj. Poljoprivrednom proizvodnjom u Bosni i Hercegovini dominira ratarstvo, dok uzgoj stočnog blaga predstavlja manje od trećine od ukupne proizvodnje. U posljednje vrijeme stočarstvo bilježi blagi porast uz povećanje proizvodnje kravljeg mlijeka. Gospodarski najvažnija poljoprivredna grana BiH je uzgoj povrća, a važnu ulogu igra i proizvodnja kukuruza i krumpira, te svježeg kravljeg mlijeka.
Polovica stanovništva ruralnih područja bavi se nekim oblikom poljoprivrede, dok čak 36% ruralnih domaćinstava čine mala gospodarstva koja u velikoj većini zadovoljavaju vlastite potrebe za hranom. Trinaest posto domaćinstava registrirana su kao poljoprivredna gospodarstva na kojima ljudi imaju zasnovan radni odnos ili im je to dodatna djelatnost kojom proizvode značajne količine za prodaju, no čak i ona više od tri četvrtine svojih prihoda ostvaruju izvan poljoprivrede. Manje od 1% gospodarstava moguće je definirati kao komercijalne subjekte koji kontinuirano razvijaju poljoprivrednu proizvodnju i marketinške aktivnosti1 . Ukupno, 6,6% prihoda ruralnih domaćinstava dolazi od poljoprivrede, a svega 6,5% ruralnih domaćinstava ostvaruje glavninu svojih prihoda od poljoprivredne proizvodnje. Čak i u pretežno ruralnim općinama, poljoprivreda i dalje predstavlja tek manji dio izvora prihoda.
Utjecaj rata i krize
Udio poljoprivrede u BDP-u je u kontinuiranom padu. Godine 2006. iznosio je 10,3% da bi do 2012. godine pao na 8,2%. Promatrano po entitetima, u Republici Srpskoj poljoprivreda čini 14% ekonomije dok u Federaciji taj udio iznosi oko 5%. Predratna poljoprivreda u BiH imala je veliku i značajnu ulogu u gospodarstvu, međutim ratna dešavanja uzrokovala su štetu od 4,5 milijarde dolara2 , a 40% poljoprivrednih površina nije iskorišteno zbog neriješenih imovinsko-pravnih odnosa te miniranih područja.
Prije izbijanja globalne ekonomske krize, u razdoblju između 2005. i 2009. godine, poljoprivreda je bilježila prosječnu godišnju stopu rasta od čak 6%. Važna uloga poljoprivrede vidljiva je i u ukupnoj zaposlenosti. Prema statističkim podacima udio zaposlenih u poljoprivredi iznosi oko 3%, međutim prema podacima iz anketa o radnoj snazi iz 2009. godine ta brojka iznosi čak 21,2%. Najvažniji razlog visoke stope zaposlenosti u poljoprivredi je olakšan pristup ovoj privrednoj grani, koji se može opisati kao poluprofesionalno-naturalan radni odnos, a koji je puno dominantniji u odnosu spram profesionalnog zapošljavanja.
Prema podacima Agencije za statistiku BiH iz veljače ove godine, ukupan broj nezaposlenih iznosi čak 44,6%, što je najveća stopa nezaposlenosti među zemljama Zapadnog Balkana. Prevedeno u konkretne brojeve, to znači da je 556.868 osoba prijavljeno na burzi što je jasan pokazatelj da se bosanskohercegovačka ekonomija neće tako lako oporaviti, a isto to vrijedi i za agrarni sektor kao važnu gospodarsku kariku. Podaci Agencije za statistiku BiH također pokazuju kako je prosječna plaća za travanj 2014. iznosila 832 konvertibilne marke. Ako se u obzir uzme da BiH ima stopu nezaposlenosti među najvišima u Europi, te ako se tome pridodaju visok postotak socijalnih slučajeva i mali iznosi mirovina, dolazimo do zaključka o visokoj ovisnosti velikog broja domaćinstava o jednom zaposlenom članu. Ako pritom još u obzir uzmemo i da su plaće su veće u gradovima, a manje u ruralnim sredinama, te rast cijena prehrambenih namirnica i njihovog udjela u potrošnji domaćinstava, to sve dovodi do situacije u kojoj veliki udio stanovništva Bosne i Hercegovine snižavanje troškova života i prehrambenu neovisnost traži u bavljenju poljoprivredom za vlastite potrebe ili im taj poluformalni sektor služi kao pokušaj ostvarivanja dodatnog izvora prihoda. Anketa o potrošnji domaćinstava iz 2007. godine pokazala je da 20% stanovništva u ruralnim područjima živi u siromaštvu, u odnosu na 18% u urbanim područjima: ruralno siromaštvo je rašireno među većim brojem malih domaćinstava (to uključuje npr. umirovljenike), dok je urbano siromaštvo koncentrirano na manji broj većih domaćinstava (npr. porodice sa djecom).
Gledajući izvan okvira službene statistike, poljoprivreda u BiH ima ogroman utjecaj na gospodarstvo i stanovništvo. Osim gospodarskog utjecaja, ona ima i važnu amortizacijsku ulogu u svakodnevnoj reprodukciji. Sa stalnim povećanjem nezaposlenosti, nemogućnosti pristupa pretpristupnim fondovima EU vezanim za poljoprivredne programe (IPA), slaboj vanjskotrgovinskoj poziciji unutar CEFTA-e te još slabijom u odnosu prema državama EU, poljoprivreda igra važnu ulogu u prehrambenoj neovisnosti ruralnog i polururalnog dijela BiH, ali predstavlja i izvor određene socioekonomske stabilnosti. S ratnim zbivanjima, propadanjem industrija, privatizacijom, eksplozijom uvoza prehrambenih proizvoda (prvenstveno iz Hrvatske i Srbije) velika većina stanovništva okrenula se poljoprivredi koja dobrim dijelom nije registrirana ili obuhvaćena statističkim mjerenjima. Kao dio sive ekonomije poljoprivreda ima veliki udio u gospodarstvu, a prema nekim procjenama čak je 50% stanovništva BiH na posredan ili neposredan način povezano sa poljoprivrednom proizvodnjom.
Važnost regionalnog tržišta
Analizirajući vanjskotrgovinsku bilancu poljoprivrednih proizvoda u Bosni i Hercegovini dolazimo do zaključka da su rezultati daleko od pozitivnih. Uzimajući podatke iz 2009. godine, odnosno razdoblja prije ulaska Hrvatske – kao najvažnijeg vanjskotrgovinskog partnera BiH – u Europsku uniju, ukupan uvoz poljoprivrednih proizvoda iznosio je 2,4 milijarde konvertibilnih maraka, što čini 19,4% ukupnog BiH uvoza dok je ukupan izvoz poljoprivrednih proizvoda iznosio 452,8 milijuna konvertibilnih maraka što čini udio od 8,2% u ukupnom izvozu. Trgovinski deficit poljoprivrednih proizvoda iz godine u godinu se povećava, a poseban problem je što većinski dio uvoza čine prehrambeni proizvodi koji su također i primarne kulture domaće poljoprivrede te na taj način i direktno i indirektno uništavaju agrarni sektor.
Najvažniji trgovinski partneri poljoprivrednih proizvoda BiH su Hrvatska, Srbija, Crna Gora i Makedonija. Najvažniji razlozi tome su blizina, tradicionalni trgovinski odnosi, navike potrošača te ključni segment – otvorenost tržišta zahvaljujući CEFTA sporazumu iz 2006. Prema podacima iz 2009., uvoz iz Hrvatske iznosio je 605,66 milijuna konvertibilnih maraka dok je izvezeno samo 156,35 milijuna konvertibilnih maraka. Odnos sa drugim najvažnijim trgovinskim partnerom Srbijom također pokazuje negativnu bilancu. U 2009. godini uvoz iz Srbije iznosio je 508,52 milijuna konvertibilnih maraka dok je u drugom smjeru plasirano poljoprivrednih proizvoda u iznosu od svega 90,72 milijuna.
Perspektiva bosanskohercegovačke poljoprivrede daleko je od optimistične. Birokratiziranost, korumpiranost, sporost odlučivanja, kašnjenje isplata poticaja, velika parceliziranost zemljišta i neriješeni imovinsko-pravni odnosi, nepostojanje dugoročne strategije razvoja te paraliza uslijed političkih prepucavanja neki su od razloga koprcanja u živom blatu agrarnog sektora koji polako sve više i više tone. Također, pored problema izostanka unutarnje konsolidacije, prošlogodišnjim ulaskom Hrvatske u Europsku uniju i izlaskom iz CEFTA-e dolazi do promjena u vanjsko trgovinskoj razmjeni te je BiH izgubila tržište vrijedno 100 milijuna eura što je još više pogoršalo stanje poljoprivrednog sektora te zemlje.
Svake godine organiziraju se prosvjedi i blokade prometnica, međutim značajnih pomaka nema. Rebalansima i lažnim obećanjima umjesto većeg ulaganja dolazi do zakidanja agrarnog sektora, te je njegov udio u ukupnom proračunu države pao na samo 2%. No, nevolja nikada ne dolazi sama, tako je i priroda imala svoj utjecaj na poljoprivredni sektor.
Posljednje 3 godine suša je smanjila urod za čak 50%, a ovogodišnje poplave uništile ogromne štete. Rast cijena prehrambenih proizvoda, neisplata poticaja, višegodišnje saniranje šteta te povećanje uvoza dovest će ionako slabašni agrarni sektor pred zid. Ukoliko ne dođe do radikalnih promjena, BiH će postati prehrambeno sve ovisnija zemlja, a posljedica toga bit će još lošija socijalna i demografska slika. To će se posebno odnositi na naselja izvan urbanih središta gdje većina stanovništva na posredan ili neposredan način ovisi o poljoprivrednoj proizvodnji.