rad
Hrvatska
vijest

Antiradnička klima: primjer Studentskog centra u Zagrebu

Foto: Studentski.hr

Zbog odbijanja poslodavca da potpiše dugotrajno pregovarani kolektivni ugovor, s početkom radnog dana u srijedu (16. novembra) započeo je štrajk radnika u Studentskom centru Sveučilišta u Zagrebu koji se nalazi u procesu sanacije. Štrajkaju svi pogoni SCZG-a: prehrana, administracija, student servis, tehnički pogon i kultura, kao i sva četiri sindikata koja djeluju u ovoj ustanovi: Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi, Nezavisni sindikat radnika Studentskog centra u Zagrebu, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja i Samostalni sindikat zaposlenika studentskih centara RH.

“Teško je reći koliko ima ljudi, sigurno više od 50 kao što tvrdi sanacijski upravitelj uz svesrdnu pomoć medija, a pogotovo televizija”, kaže nam radnica SC-a također u štrajku, te nastavlja: “broj ljudi se iz dana u dan povećava, a podrška nam je potrebna i dalje.” Prema izjavama glavne povjerenice štrajka Biserke Sertić, za portal Srednja.hr, u štrajku se nalazi otprilike 40 % radnika Studentskog centra.

Na pitanje o prehrani i menzama, koje je najvidljivije u medijskom prostoru, štrajkači nam objašnjavaju kako je točno da menze rade, ali “pitanje je do kad će”. Naime, “menze rade na način da se u pogon Prehrane povlače osobe iz drugih pogona koje nisu u štrajku i koje onda rade duple smjene. To nije dugoročno održivo stanje, a štrajkači nemaju namjeru prekinuti štrajk prije ispunjenja zahtjeva”. Također, onima koji pristanu biti štrajk brejkeri obećava se stimulacija na plaću za naredni mjesec u iznosu od 20 posto.

Proces sanacije i “prostor autonomije”

No, kako je uopće došlo do ove situacije? Kolektivno pregovaranje sindikata s novim poslodavcem završeno je ljetos, a u septembru je trebalo samo biti potpisivanje kolektivnog ugovora. Kako je već pisao portal Radnički potpisivanjem KU zaštitila bi se radna i materijalna radnika u SC-u koja su se smanjivala svakom sanacijom. Osim toga, ugovorena su neka materijalna prava koja radnici do sada nisu imali, ali na nižoj razini nego što je dozvoljeno poreznim olakšicama i na nižoj razini nego što imaju javne, državne ustanove u Hrvatskoj. Niske zahtjeve postavili su upravo zato što je Studentski centar u procesu sanacije, što znači da mu njihovi zahtjevi ne bi naštetili, kako se nastoji prikazati u javnosti, piše ovaj protal.

Međutim, neposredno pred potpisivanje KU, sanacijski upravitelj od istoga je odustao prvo uz objašnjenje negativnog mišljenja resornog Ministarstva znanosti obrazovanja i sporta o nadležnosti sanacijskog upravitelja Mirka Bošnjaka (inače, nekada predsjednik sindikata upravo u Prehrani) za potpisivanje KU. No, štrajkači postavljaju pitanje, “kako je moguće da je Sanacijski mogao voditi pregovore, no ne može i potpisati konačni rezultat?” Osim toga, ni uprava se ne drži jednog odgovora, već svaki dan daje novo objašnjenje, pa se nendležnost pretvorila u jednostrani prekid procesa kolektivnog pregovaranja od sindikata, i u naredbu MZOS-a da ne potpisuje KU. Koji je od ovih razloga stvarni, zapravo uopće nije bitno jer već samo mijenjanje argumentacije svjedoči tome da nadležne institucije nemaju nikakvu namjeru udovoljiti radnicima.

Čistih ruku ni u ovoj priči nije ostao ni rektor Sveučilišta u Zagrebu Damir Boras koji je u četvrtak na dan otvaranja vrlo posjećene Smotre Sveučilišta uz pomoć čuvara prepriječio pristup štrajkačima glavnom šatoru smotre kako bi štrajk ostao što nevidljiviji. Nevjerojatno, ali Boras se tom prilikom pozvao na “autonomiju sveučilišta” proglasivši šator prostorom sveučilišta unutar prostora MZOS-a. Argumentima kakve smo već više puta čuli od iste osobe, Damir Boras, koji je svojim odlukama na mjestu rektora prekršio sve pravne i etičke mjere, upozorio je štrajkače da su “štrajkom prevršili mjeru”.

Pozivanje na autonomiju šatora Sveučilišta koja bi isključivala ostatak prostora SC-a iako krajnje suluda, moguća je zbog odluke Vlade kojom je pokrenuta sanacija Studentskog centra na način da je nekad samostalna, bogata i profitabilna institucija, izuzeta iz imovine Sveučilišta i stavljena pod punu ingerenciju MZOS-a.

Nedostatak medijske podrške štrajku ne iznenađuje. Dapače, mainstream mediji huškački ovo pitanje postavljaju kao sukob radnika prema studentima koji o njima ovise. Kao instrument političkih stranaka ponovno se pokazao i sveučilišni Studentski zbor, inače korupciji sklona institucija popunjena članovima mladeži HDZ-a koji očekivano, nije dao podršku štrajku. Za razliku od njih, od sutra u štrajk solidarnosti ulaze druge institucije, Studentski centar u Splitu zatim najvjerojatnije i Studentski centar Požega, a pisma podrške poslali su Sindikat Organizacija radnika Croatia Airlines (ORCA) i Regionalni industrijski sindikat (RIS), Plenum Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Radnička fronta, Sindikat kabinskog osoblja, itd.