Na posljednjoj sjednici vlade Tihomira Oreškovića nonšalantno je usvojena odluka o pokretanju postupka potpisivanja Sveobuhvatnog ekonomskog i trgovinskog sporazuma između Europske unije i Kanade. Zatim je Sporazum i potpisan, a slijedi mu ratifikacija u nacionalnim parlamentima. Vrlo je izgledno da će ratifikacija u hrvatskom Saboru proći bezbolno, ali to se ne može reći za cijeli niz sektora koji podliježu CETA-i, uključujući i zdravstvo.
Europska unija i Kanada, nakon sedam godina pregovaranja, 30. listopada ove godine, potpisale su Comprehensive Economic and Trade Agreement (CETA), to jest Sveobuhvatni ekonomski i trgovinski sporazum. Ovaj sporazum moraju ratificirati sve države članice EU, ali kako Europska komisija vodi pregovore i nameće stavove Europskom parlamentu i državama članicama, to ne bi trebala biti nepremostiva prepreka. Strani i domaći mediji većinom se natječu se tko će više i bolje istaknuti navodne dobrobiti ovog sporazuma, namjerno pritom zanemarujući prevladavajuće negativne aspekte poput urušavanja radničkih prava, slabiju zaštitu okoliša, nametanje GMO proizvoda, slabiju zaštitu podataka, negativan utjecaj na javno zdravstvo te nadasve sporni sudski mehanizam za rješavanje sporova.
Kao što je poznato, Europska unija (EU) se od svojih začetaka zalagala za tržišne politike na uštrb socijalnih te radila na omogućavanju slobodnog kretanja ljudi, dobara, usluga i kapitala, što se vidi iz niza osnivačkih ugovora i dokumenata. Uz već spomenute dokumente treba skrenuti pozornost i na još neke dokumente koji su omogućili potpisivanje CETA-e.
Negativna lista
Jedan od međunarodnih trgovačkih ugovora koji je utro put CETA-i je General Agreement on Trade in Services (GATS) nastao u okviru Svjetske trgovinske organizacije (WTO), a koji je stupio na snagu 1995. godine. Članice WTO-a su se u GATS-u obvezale liberalizirati dio javnih usluga kao što su zdravstvo, obrazovanje, energija, socijalna zaštita, poštanske usluge, telekomunikacije i kultura. Nešto kasnije, Leon Brittan, nekadašnji EU povjerenik za trgovinu, inicirao je 1999. osnivanje Europski forum usluga (ESF) koji se sastoji od nacionalnih i EU poslovnih organizacija i blisko surađuje s Europskom komisijom (za razliku od primjerice sindikata i civilnog društva). ESF zdušno radi na tome da se maknu sve barijere koje smetaju slobodnom tržištu, a javne usluge mu se prepustu.
ESF i Koalicija uslužnih industrija iz SAD-a (CSI) su 2014. predložili Komisiji i Obaminoj administraciji djelomičnu pregovaračku strategiju poznatu kao negativna lista po kojoj su sve javne usluge podložne liberalizaciji osim ako nacionalna vlada određenu uslugu ne navede kao iznimku koja se izuzima od utjecaja tržišta (što je posebno problematično za neke javne usluge koje bi se mogle pojaviti u budućnosti, a nacionalna vlada ih nije predvidjela i zaštitila). Ovaj “list it or lose it” pristup znači odmak od pozitivne liste koja se do sada koristila u trgovačkim pregovorima (primjerice kao u GATS-u), a koja je sadržavala listu javnih usluga za koje se neka nacionalna vlada složila da se mogu liberalizirati. Strategija sa negativnim listama prihvaćena je i ugrađena u CETA-u i to će biti prvi takav EU trgovački sporazum. Dodatni uvjet da se usluga upiše na negativnu listu je i taj da ona ne smije sadržavati komercijalnu komponentu ili na bilo koji način biti konkurencija ostalim komercijalnim ponuđačima te usluge na tržištu. U ovom uvjetu problematično je što danas javno i privatno često koegzistiraju zajedno u raznim sektorima, a to ograničava nacionalne vlade da neku javnu uslugu učine iznimkom, osim primjerice sudstva i središnje banke.
Privilegiranost kompanija
U kontekstu komercijalizacije javnih usluga treba spomenuti i Direktivu o uslugama koja je donesena u prosincu 2006. sa ciljem da se realizira puni potencijal usluga na tržištu EU tako da se maknu sve administrativne barijere trgovini. Direktivu su implementirale i uskladile sa svojim zakonodavstvom sve države članice do 2009. godine. Hrvatska je prilikom ulaska u EU implementirala ovu Direktivu u svoje zakonodavstvo, to jest, donesen je Zakon o uslugama. Usluge koje nisu pokrivene ovo Direktivom su malobrojne i vrlo usko navedene, primjerice zdravstvenim uslugama se smatraju samo one usluge koje pružaju zdravstveni profesionalci u svrhu brige o zdravstvenom stanju osobe, pri čemu je primjerice izostavljeno područje privatnog zdravstvenog osiguranja, javna nabava, farmaceutska industrija, a svi ovi faktori igraju bitnu ulogu u funkcioniranju zdravstvenog sustava.
CETA je sporna i zbog još jednog razloga: naime ima ugrađeni mehanizam rješavanja sporova između investitora i države, tzv. Investment Court System (ICS). ICS omogućava ne samo kanadskim korporacijama da tuže države članice EU, već uvodi tu mogućnost i za korporacije koje imaju ili otvore podružnicu u Kanadi. Na taj način se zapravo zaobilazi sve izvjesniji neuspjeh u potpisivanju sličnog sporazuma sa SAD-om, notornog TTIP-a. CETA putem ovog mehanizma štiti strane investitore te osigurava kompenzaciju za možebitne direktne i indirektne financijske gubitke.
Primjerice investitor može tražiti kompenzaciju zbog regulatornih mjera ili zakona zbog kojih gubi profit, iako su te mjere ili zakoni doneseni primjerice da se zaštiti dostupnost i kvaliteta zdravstvenog sustava. Ovaj sudski mehanizam bi mogao biti poguban za javne politike, a brojni slučajevi iz prijašnjih međunarodnih trgovačkih ugovora to i dokazuju. Primjerice tvrtka Philip Morris tužila je Urugvaj u veljači 2010. za 2 milijarde dolara zato što je država uvela oznake na kutijama cigareta o opasnosti pušenja po zdravlje i srećom izgubila slučaj. Američka farmaceutska tvrtka Eli Lilly tužila je Kanadu zbog uspostavljanja sustava patenata koji omogućava veću dostupnost lijekova, a slučaj je još u tijeku. Nakon potpisivanja sporazuma Komisija je objavila kako će ICS će privremeno biti isključen s obzirom na to da javna rasprava još traje u nekim državama članicama, a bit će implementiran kada sve države članice ratificiraju sporazum.
Nonšalantnost hrvatske vlade
Područje zdravstva rijetko se spominje u javnim raspravama o trgovinskim sporazumima, iako će ono uvelike biti ugroženo iz već navedenih razloga. Privatne kompanije se najčešće žale kako je zdravstveni sektor previše reguliran, restriktivan i fragmentiran, a njegovo potpuno otvaranje tržištu omogućilo bi povećanje profita.
Prema posljednjim istraživanjima u EU i Kanadi došlo je do velikog porasta broja kroničnih nezaraznih bolesti kao što su kardiovaskularne i kancerogene bolesti, dijabetes, kronične respiratorne bolesti i pretilost. Kronične bolesti su uzrokom 86% smrti u EU, iako bi dvije trećina preranih smrti u Europi, otprilike 80% srčanih i 40% kancerogenih bolesti, moždani udari i dijabetes mogli biti prevenirani. Niz rizičnih faktora poput duhana, loše prehrane, alkohola, okolišnih uvjeta te manjak fizičkih aktivnosti uzrokuje 60% kroničnih nezaraznih bolesti. Duhan, hrana i alkohol su robe kojima se uvelike trguje, a CETA omogućava kroz bescarinske propise prisutnost često neprovjerenih i jeftinih proizvoda na tržištu koji osiromašenom sloju građana postaje naveliko dostupan, ali i rizičan za njihovo zdravlje. Osim toga CETA ima kroz niz poglavlja (ne)izravan utjecaj na zdravstvo, a radi se o zaštiti investicija, prekograničnoj trgovini uslugama, javnoj nabavi, mobilnosti medicinskog kadra, itd. Nadalje, uz pomoć CETA-e farmaceutska industrija želi ograničiti pristup podacima iz kliničkih istraživanja i povećati cijene lijekova. Neke europske vlade kontroliraju cijene lijekova, a Hrvatska je među njima, što limitira profite farmaceutskih kompanija.
U prilog utjecaju farmaceutske industrije na cijene lijekova i klinička istraživanja govori i činjenica da je EU 2007. osnovala Inovativnu medicinsku inicijativu (IMI). To je javno-privatna inicijativa Komisije i Europske federacije farmaceutskih industrija i udruženja (EFPIA) koja ima za cilj navodno ubrzati razvoj boljih i sigurnijih lijekova za pacijente. U okviru ovoga umrežuje se stručnjaci, znanstvenici i farmaceutska industrija sa ciljem da se poboljša proces istraživanja i razvoja lijekova. Ali dio akademske zajednice se buni protiv toga zbog nejednakih financijskih uvjeta i činjenice da EFPIA očekuje da se akademska zajednica odrekne intelektualnog vlasništva nad lijekovima (i to besplatno). A s potpisanom CETA-om mogućnosti zarade na otvorenom tržištu se povećavaju, a dostupnost lijekova građanima se smanjuje.
CETA je problematična jer ograničava nacionalne vlade da donose političke odluke u javnom interesu te smanjuje prava građana, a sve sa ciljem ostvarenja što većeg profita kroz komercijalizaciju javnih usluga.Vlada RH to čini se nije prepoznala, a na njihovim stranicama može se pronaći pripremljeni tekst prijedloga sporazuma, pri čemu se nigdje ni ne spominje negativna lista usluga koje bi se izdvojile, što znači da se može očekivati nastavak privatizacije zdravstva, a i svih ostalih sektora. Tehnička Vlada na posljednjoj sjednici je usvojila odluku o pokretanju postupka potpisivanja CETA-e, a obzirom da novoizabrana Vlada ne poduzima ništa, izgledno je da će Hrvatska ratificirati sporazum unatoč sve većem otporu i CETA-i i TTIP-u.