Pobjeda Donalda Trumpa na američkim predsjedničkim izborima inspirativno je djelovala na brojne desne političare diljem svijeta. U njoj su prepoznali ključnu podršku u svojoj borbi protiv “liberalnog establišmenta”, pa makar i na sasvim lokalnoj razini. Nerijetko se tu radilo o političarima koji su karte ionako već otprije bacili na samoridikulizaciju u potrazi za reputacijom iskrenosti i autentičnosti. U ovdašnjem kontekstu je najočitiji primjer Vojislav Šešelj. Ne samo da je prije izbora organizirao marš podrške Trumpu u Beogradu, već se s njim i potpuno identificirao: “Kad se pogledam u ogledalo vidim Trumpa.”
Različite razine političkih identifikacije s Trumpom, ovisno o nacionalnim kontekstima, uvijek se zasnivaju na istoj samopercepciji: ja sam onaj koji predstavlja “narod”. A pogotovo je zgodno kad su ti politički oponenti deklarativno podržavali Trumpovu protukandidatkinju Hillary Clinton. Savršena prilika se ukazala gradonačelniku albanskog grada Kamze, Xhelalija Mziuja. Na njegov je prijedlog tamošnje Gradsko vijeće Trumpu dodijelilo titulu počasnog građanina. Mziu je Trumpa nazvao “revolucionarnim modelom novog svjetskog poretka” i “velikim liderom našeg doba”. Također, nije propustio spomenuti, i time politički kontekstualizirati čin odaje počasti, kako je Trump pobijedio “unatoč medijskim napadima kojima je bio izložen”.
Tu se zapravo javlja prvi čin zaobilazne samoidentifikacije, bez obzira na razinu uvjerljivosti. Zaobilazne jer Mzui, član opozicijske desne stranke, tim putem izravno proziva premijera Edija Ramu koji je javno podržao Clinton kao kandidatkinju i zapravo njega izjednačuje s njom kako bi sebi priskrbio poziciju autentičnog demokrata koji se bori protiv establišmenta. Ipak, treba napomenuti da ovakva odavanja počasti stranim političarima u Kamzi nisu ništa novo. Ulice su već dobili Nicholas Sarkozy, Silvio Berlusconi i Tony Blair.