Albanska ministrica ekonomije, Milva Ekonomi, pohvalila se nedavno sjajnim rezultatima rada svoje vlade. Naime, prema ljestvici koju je za sljedeću godinu objavila američka neokonzervativna zaklada The Heritage Foundation, Albanija nije samo “ekonomski najslobodnija” zemlja regije, već i trinaesta zemlja svijeta! Za ministricu nema boljeg znaka da su poduzete reforme korak u pravom smjeru. Svjetsko liderstvo se međutim slabo osjeća u zemlji koja spada među najsiromašnije ne samo u Europi, nego i na Balkanu, gdje se Albanija za zadnje mjesto u siromaštvu natječe s Kosovom, Makedonijom i BiH. Nesrazmjer između “ekonomske slobode” i životnog standarda nije međutim nikoga osobito potaknuo na promišljanje.
Siromaštvo se najčešće mjeri “Indeksom ljudskog razvoja” (HDI) koji predstavlja kompleksnu formulu i uključuje kupovnu moć, dostupnost socijalnih usluga, životni vijek itd… Heritage ima puno jednostavniju formulu: zemlja je tim “slobodnija” čim ima manje carina, taksi i poreza. Albanija je doista intenzivno radila na smanjenju svih tipova oporezivanja uskraćujući istodobno svojem stanovništvu dostupnost socijalnih usluga i rušeći kupovnu moć, a sve u cilju povećanja “konkurentnosti” i “ekonomskih sloboda” koje – svim iskustvima unatoč – prema zakladama poput Heritagea jedini mogu donijeti razvoj i bogatstvo. Koliko je “trka prema dnu” doista doprinijela razvoju dobro ilustrira nedavni primjer.
Naknada eksploatatoru
Gotovo istodobno s objavom ljestvice neokonzervativne fondacije izbila je prava panika među 25 tisuća radnika koji za zapadne tvrtke obavljaju poslove “usluga za korisnike”. Naime, zbog gotovo nepostojećih poreza i niske cijene rada, preko 800 talijanskih kompanija je proteklih godina svoje poslove telefonske komunikacije s klijentima preselilo u Albaniju. No uskoro bi se moglo sve promijeniti. Zbog visoke nezaposlenosti u Italiji, tamošnja vlada planira uvesti značajne restrikcije i dodatne poreze za sve koji call centre sele u druge zemlje. Time se planira ne samo smanjenje nezaposlenosti unutar Italije, već i ograničavanje izbjegavanje plaćanja poreza za autsorsane djelatnosti. Heritage vjerojatno negoduje, pa je Italija plasirana tek na 19. mjestu, daleko iza lidera Albanije.
Kako bi izbjegla da nekoliko desetaka tisuća ljudi preko noći izgubi posao, albanska je vlada u dogovoru s talijanskim poslodavcima smislila plan, sasvim u skladu sa svojom predanošću “ekonomskim slobodama”. Pored ostalih pogodnosti koje daje investitorima, u budućnosti bi im mogla iz proračuna isplaćivati i značajnu subvenciju, takvu koja bi investitorima nadoknadila gubitke koje imaju zbog oporezivanja u matičnim zemljama. Time bi se, drugim riječima, novac iz albanskog proračuna zapravo slijevao u talijanski proračun, a Albanija bi – paradoksalno – plaćala naknadu za zaradu koje talijanske kompanije ostvaruju na njezinom teritoriju. Nikome međutim neće pasti na pamet da u ovom tipu dogovora postoji neki sistemski problem.