“Vučić ništa ne zna da radi, osim da ide na izbore”, izjavila je sarkastično poslanica ekstremne desnice u Narodnoj skupštini Srbije Sanda Rašković Ivić. Reakcija je to na neočekivane najave koje posljednjih dana dolaze iz vladajuće Srpske napredne stranke a prema kojima bi Srbija – ponovo – mogla ići prema parlamentarnim izborima. Situacija nije nova. Dapače, ovo bi bili već treći izvanredni i sasvim nepotrebni izbori koji bi vrlo vjerojatno potvrdili postojeći omjer snaga, uz manje promjene. Naime, SNS je na vlasti od 2012. godine, a u međuvremenu je raspisala izbore 2014. godine te još jedne u aprilu ove godine. U oba slučaja potvrdila je svoju koaliciju sa Socijalističkom partijom Srbije i time ostavila stvari manje-više istima.
No više od izbora, gotovo cijeli period vlasti naprednjaka obilježile su neprestane “prijetnje” izborima. Koreografija koja se može razvući na nekoliko mjeseci do godine dana već je dobro uhodana. Prvo tabloidi bliski vladi najave da je “moguće” da će se raspisati izbori jer premijer želi provjeriti svoj “legitimitet”. Premijer zatim neko vrijeme “razmišlja” i to razmišljanje pokušava maksimalno dramatizirati, predočavajući zabrinutoj javnosti svaki zaokret i kolebanje svoje svijesti. Istodobno, svi ostali predstavnici SNS-a mogu samo pokazivati prstom na Vučića najavljujući – ako Bog da – njegovu skoru samostalnu odluku i istodobno nervozno listati tabloide kako bi saznali kako sami stoje kod premijera i kako će proći u narednom preslagivanju.
U sjeni premijera
Teško se oteti dojmu da je to neprestano treperenje premijerove dvorske svite zapravo i glavni cilj ove predizborne nervoze. Nema onoga na srpskoj političkoj sceni koji nije izložen mogućnosti da će ispasti iz orbite Vučića i time pasti u zaborav, od aktualnih koalicijskih partnera i potencijalnih koalicijskih partnera iz opozicije, preko najlojalnijih članova SNS-a do samog predsjednika republike i ranijeg šefa sada vladajuće stranke. Naime, najavljeni parlamentarni izbori trebali bi se održati paralelno s predsjedničkima na kojima aktualni predsjednik Tomislav Nikolić možda neće biti ni kandidat. SNS se sada nalazi pred ozbiljnim problemom: sistem ne predviđa mogućnost da Vučić bude istodobno i premijer i predsjednik. To bi značilo da bi se jedni izbori morali održati bez njegovog sudjelovanja.
Pred sličnom se dilemom SNS našao i ovog aprila kada su se trebali održati lokalni izbori, ali je premijer “odlučio da provjeri svoj legitimitet” tako što je raspisao i parlamentarne. Lokalni izbori tako su bili još jedan Vučićev šou, a to bi se moglo dogoditi i s narednim predsjedničkima. Time bi se osiguralo da SNS-ov predsjednički kandidat – tko god on bio – ostane u sjeni premijera, jer bi se izbori neminovno pretvorili u referendum o Vučiću. U tom smislu nije ni bitno tko je kandidat za predsjednika, ako se zna tko je zapravo gazda.