Makedonska Uprava za javne prihode neuvjerljivo je demantirala napise koji povećan broj inspekcija u uredima organizacija civilnog društva tumače kao političku odmazdu šefa VMRO-DPMNE-a Nikole Gruevskog. On je naime u govoru koji je prošlu subotu održao pred svojim pristalicama optužio Državnu izbornu komisiju (DIK) i NGO-ove za miješanje u izbore.
Na udaru ovog ureda porezne uprave nalaze se organizacija Otvoreno društvo zajedno sa još 20 partnerskih civilnih udruga. Iz Uprave za javne prihode objasnili su kako se radi o redovnom provjeravanju knjiga, utemeljenom u nadležnom zakonodavstvu, ali na temelju anonimne prijave, navodno poslane još u novembru, dakle prije izbora 11. decembra. Međutim iz organizacija kažu kako još nikad nisu imali ovakve inspekcije, što znači da nije točno da se radi o rutinskim pregledima. Nekredibilnim smatraju i da inspekcije dolaze već u tjednu nakon što je Gruevski najavio “desorošizaciju” Makedonije. Točnije, on je govorom od subote optužio organizacije civilnog društva i strane ambasadore za pokušaj krađe izborne “pobjede”, te je tom prilikom obećao da će se njegova stranka boriti za “nezavisni civilni sektor koji neće biti pod ničijom kontrolom”. To podrazumijeva nova pravila financiranja “po uzoru na najrazvijenije svjetske demokracije“, što god da to značilo.
Kako bi izgledao nezavisan civilni sektor po viziji Nikole Gruevskog, možemo zaključiti usporedimo li makedonsku medijsku “nezavisnost” sa novinarskim poljima drugih regionalnih država. Ma koliko situacija loša bila u ostalim zemljama u Makedoniji je uvijek gora jer dok ostale zemlje uglavnom imaju po nekoliko gorućih problema, Makedonija ih ima sve: od potpune ovisnosti o državnim oglasima, do nepostojanja mehanizama uplitanja države (koja specifično u Makedoniji pritisak primarno vrši tržišnim mehanizmima, baš kao i bilo koji privatni vlasnik), zabrane učlanjivanja u sindikate, visokog stupnja cenzure i autocenzure i nažalost nerijetkog premlaćivanja ili ubojstava novinara.
Nedostatak političkih rješenja
Očekivano nemoćni u borbi s Gruevskim ponovno su se pokazali i strani diplomati. Nakon memova s mačkama ovaj put im se kao adekvatan odgovor na makedonskog wanna be diktatora učinila ideja pretvaranja fotografija ambasadora u smrtovnice. Na prvi pogled bezidejnost liberala da pronađu adekvatna politička rješenja spram drskih i eksplicitnih kršenja zakona i vrijednosti demokracije za kojima posiže Gruevski dosiže sumanute razine. Na drugi pogled ipak je jasno da su vanjski faktori pritiska na unutrašnju politiku Makedonije fokusirani na druge teme – primarno snižavanje prepreka stranim ulaganjima i zatvaranju granice za izbjeglice. Djelomična realizacija Sporazuma iz Pržina i kratak rok trajanja implementiranih mjera tako je postao još jedan dokaz disfunkcionalnosti pristupa Europske unije makedonskoj političkoj krizi. Premda se EU nije suzdržavala od tapšanja same sebe po ramenu povodom Sporazuma iz Pržina kojeg je facilitirala, on ne samo da nije ostavio relevantan utjecaj, nije riješio makedonsku političku krizu, nego je i sve implementirano čini se bilo izrazito kratkotrajno. Pržinom uvedeno Posebno tužiteljstvo za sankcioniranje korupcije i sagledavanje posljedica afere prisluškivanja ne uspijeva provoditi istrage bez ometanja, a šanse da će išta od skandala kojim je cijela kriza i započela biti uspješno okončano sve su manje, pogotovo sada kad Gruevski ponovno postupno preuzima kontrolu nad državnim aparatom, čemu svjedoči i akcija Uprave za javne prihode. Reforma medija, također točka iz Pržina, međutim nije uopće niti započela, no izborne liste jesu pročišćene, ali to ipak nije spriječilo kupovanje glasova i ostale indirektne metode pritiska na glasače.
Za razliku od one europske, retorika Gruevskog te njegovi napadi na civilne organizacije i DIK puno su uspješniji u ostvarivanju vlastitih ciljeva. Premda u evidentnoj službi zastrašivanja, sprječavanja prebrojavanja glasova i ponavljanja izbora na određenim mjestima (jer razlika je toliko malena da doslovno svaki glas mijenja rezultate) Gruevski je uspio financijskim inspekcijama izazvati paniku kod promatrača izbora skrenuvši im tako pozornost sa vlastitih nepravilnosti, čime si je povećao šanse za zadržavanje ovakvih rezultata. A upravo s takvom drskosti odbijanja “samorazumljivih” liberalnih vrijednosti mejnstrim civilnjaci i diplomati imaju najviše problema i nemaju na njih adekvatne ni političke ni društvene odgovore. Stoga pribjegavaju osmrtnicama i memovima s mačkama.
U međuvremenu, Makedonija još uvijek nema pobjednika nedavno proteklih izbora. Gruevski odbija ponavljanje izbora na bilo kojoj lokaciji, SDSM-u treba oko 300 glasova iz mjesta Terace iz 6. izborne jedinice da osvoji još jedan mandat i izjednači se s VMRO-DPMNE-om na 50:50. Sve ostale oči uprte su u albanske stranke: hoće li DUI sa svojih 10 osvojenih mandata prići Gruevskom koji svojom politikom zemlju vodi sve dalje i dalje od euroatlantskih organizacija, a koje su istovremeno najvažniji kurs DUI-ja? Ili će prije toga SDSM okupiti ostale albanske stranke, prestići Gruevskoga i proglasiti pobjedu? Za ove igrice ostalo je još deset dana, a onda dogodila se Vlada ili ne, Sobranje mora biti sazvano.