Naizgled paradoksalne vijesti i danas stižu iz Bugarske. Izašli su rezultati novog Eurobarometar istraživanja prema kojima 61 posto Bugara podržava migraciju unutar EU, no čak 77 posto smatra migracije građana koji nisu europski državljani izrazito negativnom pojavom. Štoviše, 62 posto Bugara kao najvažniji problem EU vidi upravo migracije, dok 42 posto njih smatra da je njen najveći problem terorizam. Ekonomski problemi Unije nalaze se tek na trećem mjestu, jer ih tek 12 posto ljudi smatra gorućim problemom EU.
Pritom, kada se radilo o Bugarskoj, kao najveći problemi izdvojeni su nezaposlenost (30 posto), imigracije (sic!) (29 posto) i ekonomska situacija (30 posto). Međutim, kad su pitanja postavljana na osobnoj razini, koja je postavljena kao razlikovna od nacionalne, kao najveće probleme Bugari su izdvajali povećanje cijena, inflaciju i općenito cijenu života, ali i zdravstvo, socijalnu sigurnost i penzije. Eurobarometar još pokazuje da je pao i pozitivan imidž EU u Bugarskoj, pa sad dobro mišljenje o ovoj tvorevini ima 49 posto ljudi, no čak 55 posto uspjelo je pronaći razloge za optimizam po pitanju budućnosti EU. Oko 87 posto Bugara i dalje, usprkos problemima koje su naveli na osobnoj razini, vjeruje u slobodan protok roba, i usluga, te navodno i ljudi, naravno, samo u EU zemljama, dok je pet posto bilo protiv slobodne trgovine, a 8 neodlučno.
Iz rezultata Eurobarometra vidljivo je da građani ne povezuju probleme koje imaju na svakodnevnoj razini sa politikama koje se donose na nacionalnoj i Europskoj razini, čime zapravo osiguravaju političkim elitama alibi za daljnje nepromijenjeno ponašanje. No, više razloga za brigu leži u činjenici da nam nepovezivanje ispitivanih razina govori o snazi prividno nepostojeće ideologije prema kojoj slobodnom tržištu nema alternative, ne postoji društvo nego samo pojedinci čiji su osobni problemi upravo to, a ne proizvod makropolitike. Da bi ta ideologija uopće mogla imati tako snažne korijene i masovnost, jasno je da su svoju adekvatnu ulogu odigrali i mediji i obrazovanje. Mediji su podbacili u ispunjavanju javne funkcije s fokusom na pravovremeno i točno informiranje javnosti o društveno relevantnim temama s ciljem donošenja adekvatnih društvenih, ekonomskih i političkih stavova. Da nisu podbacili, bugarski bi građani izbjegli kontradikcije o vlastitim migracijama i onima ne-EU građana. No, podbacili su zahvaljujući uvjetima rada čija prekarnost i brzina protoka informacija zahtijevaju što manje promišljanja teme, prenošenje izjava i priopćenja, i dakako, u malenim endogamnim tržištima kakva su naša, prilagodbu zahtjevima oglašivača.
Pritom je snaga ideološkog argumenta koji proizvodi kontradikcije vidljive iz rezultata Eurobarometra ovdje toliko snažna da se zanemaruje i banalne činjenice: poput EU logike o opravdanosti bježanja pred ratovima (ne-EU izbjeglice) ali i neopravdanosti ekonomskih migracija (Bugari), ili odnosa cijena i inflacije na osobnoj razini, uz istovremeno ne problematiziranje ekonomske politike na nacionalnoj razini. Podbacilo je i komercijalizirano obrazovanje jer je uništilo kritičke i analitičke aparate koji su omogućavali povezivanje društvenih fenomena u smislenu politiku. Moglo bi se reći stoga da su komercijalizirano obrazovanje i privatizirani mediji doveli do toga da Bugari “od stabala ne vide šumu”. Terorizam pak, kojeg su proglasili drugim najvećim europskim neprijateljem, nitko od njih uopće nije doživio na vlastitoj koži.