Političku jesen u Zapadnoj Hercegovini nedvojbeno je obilježio slučaj premlaćivanja Mile Solde, mladića iz Širokog Brijega. Početni izostanak istrage i pokušaj zataškavanja cijelog slučaja, kao i kasnije reakcije, bacili su svjetlo na itekako prisutne socijalne tenzije u tom kraju koje još nisu pronašle prikladan politički izraz.
Nasilje nad djecom i mladima u Bosni i Hercegovini doseglo je tu razinu učestalosti i okrutnosti da predstavlja skoro jedini homogenizirajući moment oko kojeg se okupi većina stanovništva države, inače duboko podijeljene po etničkim principima. Obično je riječ o masovnoj i medijski posredovanoj osudi lošeg postupanja institucija u samoj istrazi (policija i nadležna tužiteljstva) ili pak ustanova u čijoj je nadležnosti sprečavanje nasilja nad djecom u obitelji (centri za socijalnu skrb) ili društvu svojih vršnjaka (obrazovne i odgojne ustanove).
Prošle godine je suicid četrnaestogodišnjeg Mahira Rakovca, za kojeg će se uspostaviti da je trpio dugogodišnje zlostavljanje svojih vršnjaka u elitnoj sarajevskoj međunarodnoj (pa onda i privatnoj) školi digao na noge bosanskohercegovačku javnost i u najgorem mogućem scenariju razotkrio sve neuralgije ovdašnjeg (post)tranzicijskog društva. A one su se obično održavale kroz premreženost institucija države, odnosno političke elite i ekonomske elite, što se nerijetko krilo iza službenog jezika “usporenih istraga”, nepostojanja “osnova sumnje na kazneno djelo” ili pak “nedostatka dokaza”. Nedavno je, jedan sličan slučaj, s po život žrtve sretnijim epilogom, zatresao i Zapadnu Hercegovinu, odnosno gradić Široki Brijeg.
Midsomer u Zapadnoj Hercegovini
U noći s 8. na 9. listopada sredonjoškolac Mile Soldo, nađen je u nesvijesti i s teškim ozljedama glave iza kuće u elitnom šrikobriješkom naselju u kojoj je s društvom slavio rođendan svoje razredne kolegice. Prva inscenacija i priča s lica mjesta upućivala je na nezgodu. Tijelo Mile Solde nađeno je pod stativom gola. Međutim, ozljede utvrđene u Domu zdravlja Široki Brijeg po hitnom prijemu, a onda i u kasnijoj obradi i liječenju na Centru urgentne medicine u Mostaru upućivale su na drugačiju priču, odnosno na nasilje koje nije mogla proizvesti stativa gola s obližnjeg igrališta. Tkanju kriminalističko-mistične koprene koja je prekrila ovaj slučaj u hercegovačkoj općini od tridesetak tisuća stanovnika, pomogla je i činjenica da se žrtva ničega ne sjeća, što zbog toga što je bio u alkoholiziranom stanju, što zbog teških ozljeda glave koje za posljedicu mogu imati i amneziju.
A kako to obično biva u malim čaršijama, ulica i kafana je brža od bilo kojeg internet-medija, a kamo li nadležnih institucija. Mjesec dana je širokobriješka čaršija i njezin odvojak na društvenim mrežama raspredao o pravim razlozima Milinih po život opasnih ozljeda. U većini tih priča i teorija, u prvi plan je “izljetala” činjenica da se “incident” dogodio u kući širokobriješkog tajkuna te da ni MUP ni Tužiteljstvo Zapadnohercegovačke županije, upravo zbog tog podatka nisu spremni otkriti pravu istinu pa čak i pokrenuti istragu. Jedna od mnogih teorija išla je korak dalje i za Milino ozljeđivanje sumnjičila sinove pripadnika šrikobriješke poduzetničke elite koju štite insitucije županije u kojoj na svim lokalnim izborima od Daytona pobjeđuje HDZ.
Tek mjesec dana nakon što su čaršija i Facebook-komentarijat odradio svoj “uviđaj” u razrješavanje slučaja Mile Solde uključuju se i regionalni i nacionalni mediji. Do tada je o samom slučaju i kritici postupanja MUP-a i tužiteljstva pisao samo Mili Marušić, urednik portala sirokibrijeg.info. Sredinom studenog, dakle više od mjesec dana nakon samog slučaja, Mile Soldo dospijeva u emisiju Provjereno hrvatske privatne nacionalne mreže jako gledane i u Hercegovini, a onda i lokalna Naša TV organizira emisiju posvećenu ovom slučaju, a građani Širokog Brijega se okupljaju 25. studenog u centru grada na prosvjedu organiziranom s ciljem alarmiranja javnosti oko propusta učinjenih u samoj istrazi nasilja nad Milom Soldom.
Polako slučaj dospijeva i do šire hercegovačke javnosti čime raste i pritisak na nadležne institucije. To za posljedicu ima promjenu tima u tužiteljstvu zaduženog za slučaj Soldo, a ubrzo u javnost s izjavom izlazi i ravnatelj Uprave MUP-a ZHŽ-a Milan Galić koji priznaje da su postojale greške u samim procedurama vezanima za očevid i daljnja postupanja u istrazi. Naime, prvotno, uopće nije pokrenuta klasična istraga, s obzirom da u proceduri između tužiteljstva i MUP-a ni na koji način nisu apostrofirane indicije da ima elemenata kaznenog djela u slučaju Mile Solde, ili službenim jezikom birokracije, za to nije postojalo “osnova sumnje” što je uporno ponavljao glasnogovornik Tužiteljstva Goran Aničić.
Socijalna podloga nasilja
Međutim, slučaj Mile Solde nije tek pokazatelj već davno ustanovljene premreženosti institucija pravne države, nacionalnih političkih predstavnika i kapitala. On se pokazao i kao dobar indikator hercegovačke realnosti, klasnih pozicija, te njenih političkih artikulacija, kontradikcija i shizofrenija. Nekoliko je zanimljivosti koje prate ovaj slučaj. Naime, otac Mile Solde, član je veteranske udruge Zaboravljeni branitelji koja je na sebe u jednom trenutku preuzela “vođenje” ovog slučaja i njegovo političko oblikovanje i medijsku prezentaciju. Uostalom oni su produkcijski odgovorni za organiziranje spomenutog prosvjeda u centru Širokog Brijega na kojem je, primjerice, izviždan HDZ-ov gradonačelnik Miro Kraljević.
Riječ je o udruzi koja se samodefinira kao predstavnik “istinskih” branitelja, odnosno, našim riječima: gubitnika u procesu tranzicije za razliku od političke elite koju predstavljaju HDZ BiH, “temeljne i krovne udruge” kao veteranske ekspoziture HDZ-a te ekonomska elita nastala u procesu prvobitne akumulacije u kojoj je ključnu ulogu odigrao današnji predsjednik HDZ BiH, Dragan Čović. Opozicija Čovićevoj eliti i njenoj zlatnoj mladeži, HOS-ovski je lumpenproletarijat je kroz koaliciju političkih stranaka (većinom pravaške provenijencije) na jesenskim izborima u nekim općinama umalo i srušio HDZ-ovu vlast. Inače, riječ je o istoj koaliciji koja je uspjela dovesti Željka Glasnovića u Hrvatski sabor i time po prvi put oduzeti saborsku stolicu dijaspore HDZ-u u Hrvatskom saboru.
Dakle, Mile Soldo je u aktantskoj klasnoj shemi ovog širokobriješkog slučaja, sin deprivirane braniteljske klase kojeg su vrlo vjerojatno natufačili sinovi pobjednika tranzicije, odnosno Čovićeve elite. Ovaj slučaj je od stupca u crnoj kronici postao u par mjeseci slučaj koji u nedostatku drugih žanrova ili sociološkog alata, najpreciznije pokazuje unutaretnički klasni sukob koji polako tinja u Hercegovini. Pitanje je do koje mjere on može doista dovesti do određenih političkih promjena u sklopu korpusa kojim dominira HDZ i njegova ekonomska i birokratska elita uz neprešutnu podršku i dalje u Hercegovini iznimno društveno jake predmoderne institucije – Crkve, a pogotovo hercegovačkih franjevaca.
Nepobitna činjenica je da su HOS-lumpen i njegova infrastruktura sniženih političkih, intelektualnih i materijalnih kapaciteta. Međutim, činjenica je i da nakon dugo godina, čaršija i ulica u Hercegovini postaje glasna, a socijalne i ekonomske razlike između gubitnika i dobitnika tranzicije sve veće. Pritom, za razliku od Hrvatske, ne postoji nikakav utjecaj lijevo-liberalne elite koja se uzima kao prežitak titoizma i dežurni krivac za socijalnu razočaranost desnice. Odnosno, stvar je donekle “čišća”, s tim da širi politički kontekst igra puno važniju ulogu. Dragan Čović i njegova elita su do sada mogli računati na nepobitnu političku homogenost hrvatskog korupsa, ali ovaj slučaj, kao i neki drugi, svjedoče tome da nacionalna homogenost zadobiva klasnu koroziju što znači da će u budućnosti HDZ BiH puno više energije morati trošiti na rješavanje unutaretničkih dinamika i razdora, nego na vječno prokazivanje Bošnjaka kao jedinih odgovornih za loš položaj Hrvata u BiH.