Svjetski ekonomski forum, organizacija najpoznatija po okupljanjima najprominentnijih svjetskih biznismena i stručnjaka u švicarskom gradu Davosu, objavila je jutros svoj godišnji izvještaj o globalnim ekonomskim i političkim rizicima. The Global Risks 2017 navodi i pojašnjava ključne rizike i probleme s kojima se svijet suočava u predstojećem periodu. Dvije su stvari vidljive odmah na “prvi scroll”: rakurs izvještaja je duboko obilježen Brexitom i pobjedom Trumpa, a lociranje problema gotovo da je prepisano iz klasičnih lijevih (socijaldemokratskih) obrazaca kritike kapitalizma.
Dakle, rizici su rangirani sljedećim redoslijedom: na prvom mjestu je rastuća dohodovna i imovinska nejednakost, zatim slijede klimatske promjene, dok se na trećem mjestu nalazi sve izraženija društvena polarizacija. Ključan je, međutim, status koji se u izvještaju daje tim problemima i rizicima. Naime, izričito stoji da se oni ne mogu odagnati uspostavom uvjeta za ozbiljniji i kontinuirani ekonomski rast koji izostaju u kontekstu slabašnog post-kriznog oporavka. Prema stručnjacima Svjetskog ekonomskog foruma, politički učinci tih problema već su toliko duboki da sam ekonomski rast ne može pridonijeti njihovoj neutralizaciji, već su nužne i reforme “tržišnog kapitalizma”.
Kao što je bilo i za očekivati, između dijagnostike stanja i predloženih reformi postoji priličan raskorak. Drugim riječima, reforme su manje-više artikulirane politički bezopasnom retorikom u kojoj je ključna riječ kooperativnost. Ipak, uočljivo je, pa makar i skromno, inzistiranje na nekom obliku redistribucije bogatstva u ključu solidarnosti. Poruka izvještaja je zapravo prilično jednostavna: politička stabilnost i određeni demokratski standardi nisu održivi u kontekstu izražene ekonomske nejednakosti i nestajanja mreža socijalne sigurnosti. Najzabavnije je pritom uspoređivati političku trezvenost organskih intelektualaca kapitala iz najvišeg ešalona s provincijskim libertarijanskim trbuhozborcima koji u uzrocima svih političko-ekonomskih nedaća vide državu i izostanak “pravog kapitalizma”. Čini se da je i “uhljebima” iz Davosa “pravi kapitalizam” postao malo prerizičan.