Već je nekoliko godina opće poznata stvar u Hrvatskoj da su agencijski radnici potplaćeni u odnosu na kolege zaposlene u matičnim firmama kojima su agencijski radnici iznajmljeni. Da previše ne okolišamo, upravo zato agencijski radnici i postoje: da snize cijenu rada. Agencijski oblik zapošljavanja radnika pogodan je instrument za poslodavce pri iskorištavanju situacije visoke nezaposlenosti, sve slabije sindikalne pokrivenosti i velike konkurencije među radnicima. No, ponekad se i u takvoj nezavidnoj situaciji javi otpor, ovaj put u obliku radničkih sudskih tužbi za naknadu štete.
U posljednjoj varijanti Zakona o radu jasno stoji da radnici ustupljeni putem agencije ne smiju biti u nepovoljnijem položaju od radnika zaposlenih na istom radnom mjestu. No, agencije i poslodavci su nastojali zaobići tu zakonsku odredbu putem iznimke: naime, agencijski radnici mogu biti eventualno slabije plaćeni ako je unutar agencije potpisan kolektivni ugovor. Međutim, taj ugovor nije bio potpisivan. Kako bilježi i prenosi Novi list, sudovi su donijeli tridesetak presuda, mahom u korist radnika u cestarskim poduzećima koji su tužili agenciju za privremeno zapošljavanje.
Iako su tek četiri presude zasad postale pravomoćne, ovoliki broj primjera jasno ukazuje da je sustavno kršen Zakon o radu pri tretiranju agencijskih radnika. Pored nižih plaća, agencijski su radnici bili zakinuti kroz cijeli niz drugih stavki: od prekovremenih sati prekog noćnog rada do rada blagdanima. Kao što smo napomenuli, egzistencijalni rizici, slabija sindikalna podrška i popratni strah često priječe radnike u angažmanu za ostvarivanjem svojih prava zajamčenih zakonom. Borba sudskim putem koju potpomaže Nezavisni cestarski sindikat, kao i nedavni uspjeh Sindikata Čistoće u zagrebačkoj Čistoći koji su natjerali poslodavca da zaposli sve angažirane agencijske radnike, primjeri su koji pokazuju da prostora za uspjeh u obliku sindikalnog organiziranja itekako ima.