Prosvjetni radnici u Srbiji već se niz godina nastoje izboriti za poboljšanje svojih radnih prava i materijalnog statusa. Maratonski štrajk 2015. godine, kao i niz sindikalnih akcija prošle godine, urodili su kompromisom s vladom koji je daleko od zadovoljavajećeg. Povećanje plaće od 6% nije puno popravilo poziciju prosvjetnih radnika, a obećanja vlade o drukčijim vidovima pomoći nisu se obistinila. Stoga su se sindikati, neposredno pred zimski raspust, opet oglasili.
Jučer je u Domu sindikata Unija sindikata prosvetnih radnika Srbije održala skup i upozorila vladu na loše materijalno stanje radnika, kao i na druge propuste u realizaciji skromnog dogovora. Iako su iz vlade bili obećali da će i predstavnici sindikata sudjelovati u izradi novog zakona, to se nije dogodilo. Ministar je najavio konzultacije sa sindikatima prije početka javne rasprave, no u sindikatima se ne oslanjaju previše na to obećanje čak i ako se formalno ostvari. U tom slučaju, kažu, nacrt zakona će doći u njihove ruke neposredno pred samu raspravu i neće biti vremena za bilo kakve relevantnije intervencije.
No, sudeći prema izjavama na jučerašnjem skupu, razlog izostanku “socijalnog dijaloga” nije samo uobičajena indolencija vladajućih, već i politička šlampavost sindikata. Umjesto da se inzistira na solidarnosti radnika zaposlenih širom javnog sektora, predstavnici prosvjetnih sindikata svoje zahtjeve zasnivaju upravo na prokazivanju navodno povlaštenog statusa drugih radnika. Tako je predsjednica Unije sindikata, Jasna Janković, jučer izjavila sljedeće: “Vi sada imate situaciju da je doktor nauka, koji je igrom slučaja direktor jedne škole, plaćen manje od spremačice, tetkice ili osobe koja je sa najmanjim stepenom obrazovanja u Elektrodistribuciji.”
Pored otužne činjenice da sindikalistkinja perpetuira rodne stereotipe u radnim odnosima, politička “taktika” antagoniziranja drugih radnika u javnom sektoru služi isključivo tome da vladi otvara manevarski prostor za manipulacije s radničkim zahtjevima.