Povodom dvadeset i šeste obljetnice niza prosvjeda koji su potresli Albaniju nakon socijalističkog perioda, regionalni medij BIRN odlučio je pokucati na vrata zaboravljenih asova tih događaja, odnosno ljudi koji su kao studenti započeli masovna okupljanja protiv režima. U očekivano romantičnom tonu, događaji su interpretirani kao proces “rušenja komunizma”, unatoč činjenici da vladajuća stranka, koja je usred tih događaja uvjerljivo pobijedila na višestranačkim izborima, već izvjesno vrijeme nije proklamirala bilo kakav socijalizam kao svoj cilj. Uz to, glavni govornik na spomenutim prosvjedima bio je Sali Berisha, kasniji predsjednik Albanije, a u tom trenutku istodobno član partije i budući vođa opozicije.
Nasuprot Berishi, BIRN-ovi heroji antikomunizma karakteristični su upravo po tome što se nisu okoristili svojim prosvjedovanjem početkom 1991. godine. Dapače, neki od njih, poput izvjesnog Vullneta Spahiua, osobito su teško prošli u albanskoj tranziciji, prisiljeni da ilegalno emigriraju u Grčku i teškim fizičkim radom prehranjuju svoje obitelji. Ne čudi stoga što je dominantan osjećaj među njima onaj dubokog razočarenja. No ako je protok vremena razagnao naivna očekivanja brzog prosperiteta nakon “rušenja komunizma”, čini se da nije previše učinio po pitanju raščišćavanja ideološke magle. Bez obzira na različite sudbine, veterani 1991. jednoglasni su u ideji da osnovni problem nije podčinjeni položaj zemlje u međunarodnoj podjeli rada ili pak promašene razvoje strategije već – korumpirana elita.
S obzirom na specifično političko sazrijevanje, nije neočekivano da smatraju kako je korijen problema nedovršeni obračun s “komunizmom”. No nepopustljivim optimizmom, BIRN-ovi sugovornici najavljuju svoj povratak politici. Spahiu čak tvrdi da se upravo s tim motivom i vratio u Albaniju. Naime, jedan od njihovih bivših kolega (i najpoznatiji među studentskim vođama) Shinasi Rama, koji je 1992. umjesto na privremeni rad u Grčku otišao na studij u Ameriku, nedavno je osnovao svoju stranku, nazvanu sasvim ozbiljno Albanska pčela (sic) i predanu borbi protiv “korumpiranih elita”. Veteranskom optimizmu unatoč, teško je zamisliti da bi “rušenje korumpiranih elita” 2017. moglo polučiti drugačije rezultate od “rušenja korumpiranih elita” 1991. godine.
Osobito ako se kao alternativa tim elitama nudi lov na komunističke vještice te zaoštravanje istih promašenih razvojnih strategija, odnosno nacionalni patos i ekonomski kaos.