Je li Davor Stier otkazao gostoprimstvo Ivici Dačiću ili je Ivica Dačić odbio poziv Davora Stiera? To je pitanje oko kojeg se mediji u Hrvatskoj i Srbiji, ali i dvojica ministara vanjskih poslova, duboko ne slažu. Bez obzira na to tko je kome “lupio šakom o stol”, očito je kako do nikakvog sastanka neće doći, a obojica će to opravdati svojom predanošću zaštiti nacionalnih interesa. Spor se međutim malo tiče interesa stanovništva bilo koje od zemalja: radi se o pitanju treba li zagrebački nadbiskup za vrijeme tzv. Nezavisne Države Hrvatske, Alojzije Stepinac, biti proglašen svetim. Iako se čini da je to stvar koja se primarno tiče Katoličke crkve i njenog odnosa sa Srpskom pravoslavnom crkvom, to nije spriječilo ministre da ju pretvore u polje regionalne kompeticije.
Čak i one čitatelje slabo upoznate s konkretnim događajima neće iznenaditi pozadina priče. Dačić je prvo uložio protest zbog podizanja spomeniku Stepincu u Osijeku, napominjući kako je NDH bila fašistička tvorevina, na što mu je Stier odgovorio nazvavši ga “komunističkim aparatčikom” kojeg “ne zanimaju činjenice” već želi “po komunističkom šablonu nametnuti ideju da su svi Hrvati genocidni”. Ovaj niz sumanutih i kontradiktornih Stierovih konstrukcija, kao i činjenicu da bez kompleksa izjednačava Hrvate s kvislinškom NDH, vjerojatno objašnjava podatak da je vlastito znanje o Drugom svjetskom ratu izgradio u Argentini kao dijete ustaške emigracije. No to ne znači da mu je Dačić ostao dužan, barem po količini besramnog idiotizma.
Naime, u jučerašnjoj izjavi srbijanskog Ministarstva spoljnih poslova navodi se kako je “Republika Srbija zemlja koja je u Drugom svetskom ratu dala ogroman doprinos borbi protiv fašizma i koja je, za razliku od NDH, bila na strani sila pobednica”. Republika Srbija međutim nije sudjelovala u spomenutom ratu iz proste činjenice da tada nije postojala. Dapače, “na strani sila pobjednica” sudjelovao je Narodnooslobodilački pokret – jednako hrvatski koliko i srpski – koji svoju pobjedu nije izvojevao samo protiv okupatora, već i kvislinga – jednako hrvatskih koliko i srpskih. Politika tih kvislinga se, osim besramnog udvorništva prema silama gubitnicama, uglavnom sastojala od neprestanog jačanja međuetničkih tenzija. U tom smislu, historijske lekcije možda i nisu tako nevažne.