Mađarska vladajuća stranka Fidesz još je davno najavljivala – a premijer Victor Orbán prije nekoliko dana i službeno proglasio – kako će 2017. biti godina borbe protiv “pseudo-civilnih organizacija Soroseva carstva”. Upućujući prilikom svojeg govora o stanju nacije upozorenje svim nevladinim organizacijama koje stranim novcem utječu na mađarsku politiku (primjerice “nametanjem” prihvaćanja izbjeglica), premijer je najavio da će se od sada zahtijevati transparentnost i prepoznatljivost. Prema objašnjenju glasnogovornika mađarske vlade Zoltánu Kovácsu, “tog trenutka kada kročite na tlo političkog odlučivanja i odgovornosti, niste više civilni. Trebate djelovati i ponašati se kao političar”.
Nagoviješteni planovi, kako je navodno na tajnom susretu prošle godine Orbán obećao Georgeu Sorosu, originalno nisu obuhvaćali poznati Central European University (CEU) u Budimpešti. Ta je ustanova – osnovana 1991. u trenutku velikih političkih i ekonomskih promjena koje su zadesile istočni blok i zasnovana na Sorosevoj viziji “otvorenog društva i širenja demokracije” uz njegove širokogrudne donacije – danas među prestižnijim europskim sveučilištima. Uz to što se smatra bastionom liberalne misli i proizvođačem budućih lidera, u svojim informativnim brošurnim tekstovima uvijek ponosno ističe kako se kod njih školuju studenti iz više od 100 država svijeta na vrlo “progresivnim usmjerenjima” kao što su rodni studiji i sl.
Nedavno je u poslovnom magazinu Figyelő, koji je sada pod kontrolom Fideszu bliskog uredništva, predloženo da se poduzmu konkretni koraci prema deportaciji cijele ustanove sugerirajući kako “identitetsko-politička kulturološka linija tog sveučilišta nije kompatibilna s mađarskim iliberalizmom”. Iako širenje “gender ideologije” ili “marksističke sociološke misli” nikome iz Fideszovih redova nije po volji, upitno je koliko su spremni na potez koji bi mogao prilično široko odjeknuti i izazvati nove optužbe za nedemokratsko postupanje. Izvjesnijim se čini da će se mađarske vlasti prikloniti sve češćoj praksi stvaranja ideološki podobnijih institucija “trećeg sektora” te osnovati budimpeštanski konzervativni pandan CEU-a.
Bauk NGO-a
Prozivanje nevladinih organizacija taktika je brojnih vlada diljem svijeta. U Rusiji je velik broj nevladinih organizacija proglašen “stranim agentima”, u Izraelu takve organizacije moraju podnositi detaljne izvještaje ukoliko je više od pola njihovih prihoda financirano izvana, a i svježe inaugurirani američki predsjednik pokreće križarski rat protiv nepoćudnih NGO-ova, primjerice onih koji pružaju usluge ili informacije oko izvršavanja abortusa. Uz rodnu mu Mađarsku, i u većini drugih zemalja koje su osjetile Sorosevu filantropiju postoji stanovita fiksacija baš na njegove NGO-e, kojima se nerijetko pripisuje važnija uloga od one koju imaju u stvarnosti.
Tehniku strašenja stanovništva Sorosevom figurom koriste političke elite većine istočnoeuropskih zemalja, prebacujući na taj neznatan faktor odgovornost za sve moguće probleme. Tako je usred makedonske političke krize premijer Nikola Gruevski navijestio takozvanu desorošizaciju društva i jačanje “građanskog sektora koji neće biti ni pod čijom kontrolom”, a podršku je već dobio osnivanjem građanske organizacije dramatičnog akronima SOS (“Stop operaciji Soros”). Što se tiče Hrvatske, o Sorosevim planovima “rušenja Hrvatske” trenutno se više priča u marginalnih desnim krugovima nego u političkom mainstreamu.
No, ako već tražimo odgovornost Georgea Sorosa, onda bi kao njegove rušiteljske tendencije prije svega trebalo shvatiti sponzoriranje projektanata “šok-terapija” na počecima tranzicije, a ne mlitavi zagovor elementarnih ljudskih i građanskih prava. Otkad je potkraj 1990-ih doživio prosvjetljenje i postao veliki kritičar šok-terapije, njegova filantropska aktivnost se u najboljem slučaju može shvatiti kao pokušaj saniranja štete ekonomskih politika čijem je inicijalnom implementiranju sam doprinio.