Punih šest mjeseci drhtali su srpski tabloidi nad pitanjem tko će biti kandidat vladajućih na izborima za predsjednika Republike koji će se održati krajem aprila ove godine. Hoće li Srpska napredna stranka (SNS) ponovno podržati aktualnog predsjednika Tomislava Nikolića ili će on možda izaći samostalno? Bi li zajednički kandidat mogao možda biti šef manjeg koalicijskog partnera, Ivica Dačić, koji je takvu mogućnost sam optimistično najavljivao? Bivši predsjednik Generalne skupštine Ujedinjenih naroda ili potpredsjednica Vlade? Naposljetku se, kao najmanje vjerojatna opcija, pojavila ideja da bi kandidat za predsjednika mogao biti aktualni premijer Aleksandar Vučić.
U svim ranije navedenim spekulacijama uvijek se jasno pretpostavljalo da je upravo Vučić – a ne SNS – taj koji će donijeti odluku o kandidatu. Prema informacijama koje su prekjučer puštene iz te stranke Vučić je naposljetku izabrao – sebe. Odluka je doista neobična. Premijerska pozicija je u svakom smislu važnija i politički moćnija od one predsjedničke, a Vučić ovime očito iz kalkulacije izbacuje i svog nekadašnjeg političkog mentora, predsjednika Tomislava Nikolića, kojeg je svojevremeno zasjenio upravo smještajući ga na tu ceremonijalnu poziciju.
Ringišpil funkcija
Od Vučićeve dvorske svite nije se, naravno, našao nitko tko bi doveo u pitanje veliku mudrost ove odluke. Nikoga nije zabrinula ni činjenica da je cijela vlada, prema otvorenim priznanjima njezinih članova, uvijek funkcionirala oko toga što premijer želi, a sada se ne zna i ne razmišlja o tome tko bi ga na toj poziciji uopće mogao zamijeniti. Očito je samo da postoji opće nezadovoljstvo činjenicom da Vučić ne može istodobno biti na obje funkcije, a možda i još ponekoj. Nakon što se odrekao Siniše Malog, nikoga ne bi trebalo iznenaditi ako se kandidira i za gradonačelnika Beograda. Naposljetku, od njegove strasti za kandidaturama veća je samo fobija od završavanja barem jednog mandata.
Zamjena jedne državne funkcije drugom doduše nije bez presedana. Slični su put prošli i Milorad Dodik i Milo Đukanović, no tek nakon što su odradili nekoliko mandata na jednoj od funkcija. Vučić pak, s druge strane, kao da nastoji nanizati cijeli cursus honorum unutar jednog jedinog mandata. Ako već ne može zakonski nositi sve državne funkcije odjednom, možda je ideja da bi barem vrti dovoljno brzo da nikome više nije ni važno na kojoj je trenutno.