Među brojnim opasnostima koje sa sobom donosi predsjednička uloga Donalda Trumpa, često se isticao i ekonomski protekcionizam. Nerijetko ga se izravno povezivalo i s drugim obilježjima Trumpova političkog svjetonazora kao što su rasizam ili seksizam. Pozadinsko bi objašnjenje glasilo otprilike: ako nisi otvoren za strani kapital i slobodno tržište, onda si zasigurno i diskriminatoran prema drugim rasama ili seksualnim manjinama. U tome su uglavnom prednjačili europski političari, predvođeni “lidericom slobodnog svijeta” Angelom Merkel.
No zbivanja na slobodnom tržištu znaju i njegove najgorljivije zagovarače iznenada pretvoriti u okorjele političke pragmatike. Tako je i njemačka vlada burno reagirala na tržišne špekulacije da francuski Peugeot, točnije koncern PSA pod kojim je i Citroen, planira od General Motorsa kupiti Opel. Odmah su na raport pozvani predstavnici francuskog koncerna i američke kompanije. Zašto je njemačka vlada uznemirena? Opel je već duži niz godina gubitaš, a od ukupno 38.000 njegovih radnika u Europi, oko 20.000 ih je zaposleno na postrojenjima u Njemačkoj. Dolaskom Peugeota gotovo pa neminovno bi se išlo u famozno restrukturiranje: veliki dio radnika bi bio otpušten.
Ovim bi potezom Peugeot, inače nedavno spašen intervencijom francuske države kroz dokapitalizaciju, zapravo kupio tržišni udjel s obzirom na to da mu Opel predstavlja izravnu konkurenciju. U cijeloj operaciji ne bi bilo ništa sporno iz perspektive slobodnotržišnih načela koja svi tako zdušno promoviraju. Ali postoji politička kvaka: Njemačku na jesen čekaju izbori i nestanak radnih mjesta bi prilično naštetio Angeli Merkel. Teško je ne primijetiti u zabrinutosti Berlina i pokušajima zadržavanja radnih mjesta isti onaj navodni populistički impuls koji se inače smatra izravnom prijetnjom opstojnosti liberalne demokracije. Također, teško je i ne postaviti očito pitanje: ne predstavlja li prijetnju liberalnoj demokraciji zapravo nešto drugo, a ne populizam? Npr. slobodno tržište?