Podgoricu danas očekuje saslušanje dvaju lidera desno orijentiranog Demokratskog fronta, opozicijske stranke koja je mjesecima uoči oktobarskih parlamentarnih izbora predvodila prosvjede protiv vladajuće stranke bivšeg vječnog premijera Mila Đukanovića. Andrija Mandić i Milan Knežević osumnjičeni su za pokušaj terorizma na dan izbora 16. oktobra, a danas će biti saslušani u Specijalnom državnom tužilaštvu.
Mandiću i Kneževiću prošlog je tjedna, na zahtjev specijalnog tužitelja Milivoja Kantića, Skupština Crne Gore ukinula imunitet. Time su stvoreni preduvjeti za njihovo uhićenje do kojeg međutim nije došlo jer ga je spriječio vrhovni državni tužilac Ivica Stanković, a zbog delikatne političke situacije. I usprkos tome što je ovaj dvojac osumnjičen za “pozivanje na rat i krvoproliće”. Oni su, dakle, a ne Rusija, glavni osumnjičeni u predmetu “Državni udar”. Tereti ih se da su kao dio organizirane kriminalne skupine na dan izbora pripremali teroristički napad – nasilan upad u Skupštinu, proglašenje izborne pobjede DF-a i hapšenje, a ne pokušaj ubojstva, tadašnjeg premijera Mila Đukanovića. Podizanje optužnice u ovom slučaju očekuje se u naredna dva mjeseca, čime bi trebali postati jasno providni i odnosi “trećih strana” u ovom slučaju.
Ruska upletenost
Usprkos tome što, van implikacija i indicija, javnosti nisu ponuđeni konkretni i nepobitni dokazi o umiješanosti same ruske države u sporne događaje u Crnoj Gori, međunarodna pozornica postavljena je tako da se ova predrasuda ili lažna vijest sve više širi kao istinita. Cijelom nizu indicija ovog se vikenda pridružio i veliki britanski medij Telegraph koji senzacionalističkim pokušajem “rekonstrukcije” iznosi poludokazane tvrdnje pokušavajući im dodatni legitimitet osigurati pozivanjem na anonimne izvore iz britanske vlade i NATO-a. Izvori međutim, ako i postoje, osim vlastite riječi, čini se nisu ponudili konkretne druge dokaze ruske umiješanosti.
Stoga se postavlja pitanje što točno znamo o ruskoj umiješanosti u događaje poznate kao “državni udar” u Crnoj Gori. Znamo da su u akciji korišteni mobiteli s inkripcijom koju posjeduje tek nekoliko država na svijetu. Da li su NATO i britanske snage dekodirale taj kod i u njima pronašle potpise ruskih hakera, javnosti nije poznato. Van toga, javnosti je nepoznato uopće i to da li su korišteni mobiteli kakve inače koriste ruski obavještajci. Poznato je da Srbija dan nakon spriječenog udara uhitila 20-ak ljudi od koji su neki, sumnja se, bili ruski državljani. Odmah potom u Beograd je sletio ruski sekretar Federalne službe bezbednosti (FSB, jedne od institucija nasljednica KGB-a) Nikola Patrušev – navodno po prethodno dogovorenom, ali netipično za slične situacije, nikad objavljenom rasporedu, radi čega se sumnja da je došao po “nepoželjne” odnosno izbačene obavještajce.
Predrasude i kontradikcije
Predrasuda o kojoj govorimo vidi se i prema tome da unatoč broju uhićenih srpskih državljana nitko ne optužuje Srbiju za umiješanost u crnogorski državni udar. Premda, za razliku od državljana Rusije, za povezanost države Srbije i osumnjičenih postoji izravna veza u Bratislavu Dikiću, bivšem zapovjedniku srpske žandarmerije uhićenom zajedno s ostalim srpskim državljanima. Ovime dakako ne želimo implicirati umiješanost srpske države u puč u Podgorici, već samo ističemo kontradikcije u izvještavanju.
Prema pisanju britanskog Telegrafa tokom suđenja informantu Aleksandru Sinđeliću, koji je obavijestio podgoričke službe sigurnosti o planovima Demokratskog Fronta, javnosti su postali poznati identiteti dvojice Rusa optuženih za umiješanost u puč. Radi se naime o Edvardu Širakovu i Vladimiru Popovu. Upravo je Širakov glavni osumnjičen za osmišljavanje plana o crnogorskom državnom udaru, što je potvrdio i podgorički Specijalni tužilac Milivoje Kantić u intervjuu Anteni M.. Kantić je nadalje kazao da postoje osnove za sumnju da su pored ruskih nacionalista, aktivnih u Ukrajini, u pokušaj terorizma u CG umiješani neki organi ruske države. Optužba se temelji na informaciji koju on posjeduje, a prema kojoj Širokov nije Širokov nego Šišmakov, bivši zamjenik ruskog vojnog atašea u Poljskoj, navodno protjeran zbog špijunaže. Kantić je kazao da je dalje na Rusiji da provjeri ove navode i postupi prema dokazima, smirujući tim pristupom međunarodne diplomatske tenzije koje vidno više uzbuđuju zapadne zemlje nego samu Crnu Goru čiji političari dosljedno u javnosti smiruju situaciju.
Za razliku od diplomacijom više talentiranih političara u regiji, i ujedno manje indoktriniranih NATO ideologijom, hrvatska predsjednica Kolinda Grabar Kitarović nije propustila nasumice lansirati razne tipove optužbi koje nikako ne stoje samo za jednu stranu u ovoj diplomatskoj disonanci. Grabar Kitarović je u petak, prilikom otvaranja minhenske sigurnosne konferencije kazala kako su “Euroatlantske integracije na meti nekih zemalja koje se u to nelegitimno miješaju. Hrvatska snažno podupire proširenje Europske unije i NATO-a, ali i suverenu volju drugih da sami biraju svoje saveznike. Ono što ne toleriramo je miješanje drugih država u donošenje odluka, što se događa u nekim susjednim državama”, istakla je hrvatska predsjednica, spomenuvši kao primjer Crnu Goru, koja je, kako je i sama podsjetila, kandidatkinja za članstvo u Evropskoj uniji i u završnoj je fazi pristupanja NATO-u, prenosi Cafe del Montenegro. Pritom očito ne vidi sličnosti vlastitih optužbi usmjerenih prema Rusiji sa politikom koju Hrvatska trenutno provodi prema Bosni i Hercegovini, ograničavajući iluzorni napredak ove napaćene zemlje ka EU, zahtijevanjem priznavanja konstitutivnosti hrvatskog naroda u BiH. Što samo može voditi cijepanju BiH umjesto njezinom ujedinjenju.