Sada već široko rasprostranjena na hrvatskom tržištu rada, mjera stručnog osposobljavanja mladih, otkako je uspostavljena doživjela je “sitne” i učestale preinake. Kao što smo o tome već pisali, mjere su se pojavile prije službenog pristupanja Europskoj uniji, po uzoru na njen program Garancija za mlade (Youth Guarantee) koji rješava problem nezaposlenosti mladih (do 25. godine) osiguravanjem novog posla, pripravništvom ili nastavkom školovanja. Hrvatska je inačica podrobnije razrađena i učinjena poslodavcima prihvatljivom za vrijeme SDP-ovog ministra Miranda Mrsića i to kao volontiranje uz novčanu pomoć od 1600 kuna iz državnog proračuna, odnosno iz Europskog socijalnog fonda. SOR, ili punim nazivom “mjera stručnog osposobljavanja za rad bez zasnivanja radnog odnosa” tada je zbog iznimno niske naknade izazivala negodovanja i kritike, no kasnijim je preinakama, brisanjem dobne granice te povišenjem iznosa naknade, dobila nešto veću potporu javnosti. Onima sretnijima naknada je postala solidan dodatak džeparcu, a manje sretni korisnici mjere gledali su na nju kao na plaću. Tako je postala veoma popularna i među poslodavcima i među mladom “nestručnom” radnom snagom.
Nova izmjena najavljena je prošli tjedan kada je Sabor u hitnoj proceduri prihvatio paket zakona o zapošljavanju mladih. Ona obuhvaća povećanje naknade za SOR s 2400 kn na 2620 kuna, ograničavanje dobne granice na korisnike mlađe od 30 godina, proširenje na mlade s četverogodišnjim srednjoškolskim obrazovanjem, zabranu rada noću, vikendima, praznicima i blagdanima i prebacivanje troškova prijevoza na poslodavca. Sindikati i trenutni korisnici mjera te oni koji su u postupku prijave za istu (primjerice oni koji su navršili 30), izrazili su zabrinutost oko pojedinih točaka no iz Ministarstva rada obznanili su da nema razloga za prosvjede. Napominju da su izmjene minimalne, a da bi se unaprijed obranili od opetovanih optužbi da mjera služi isključivo poslodavcima za pribavljanje besplatne radne snage nauštrb zapošljavanja radnika u stalni radni odnos, u mjeru su ugradili “osigurač” koji bi trebao regulirati ovu vrstu nelojalne konkurencije: ako poslodavac otpusti radnika, na to isto radno mjesto šest mjeseci neće moći primiti nekoga na stručno osposobljavanje.
Iako je već svima jasno da su mjere otpočetka služile ušminkavanju statistike i privremenom uklanjanju određenog broja ljudi iz evidencije nezaposlenih, kao i činjenica da se često uopće ne radi o “osposobljavanju” nego o besplatnom obavljanju redovnih ili čak pomoćnih poslova, mnogi nemaju previše izbora. Stručno osposobljavanje jedina je prilika da se, barem na određeno vrijeme, nakon završenog školovanja radi posao u struci pa rezervna armija nezaposlenih mladih strpljivo čeka svoj SOR. Uz to, mjera od samog početka nije ni imala potencijala riješiti problem zbog kojeg je uvedena – nezaposlenost mladih. Naime, temeljni problem nije razina “stručnosti” radne snage, već strukturni manjak radnih mjesta. Iako svi “socijalni partneri” tvrde da će biti zahvaćeni novim odlukama, jedina mala novost je da će ovaj put i poslodavci biti prisiljeni pokazati određenu fleksibilnost kada budu smišljali kako da isključe spomenuti “osigurač” ili kako da nađu SOR-ovca bez putnih troškova.