Nije baš čest slučaj da dođe do podudaranja između tzv. ideoloških vrijednosti i ekonomskih politika. Ipak, nekad se i to dogodi. Sad već notorna porezna reforma u Hrvatskoj izravno će oblikovati, prvenstveno s obzirom na status uzdržavanog člana, obiteljske odnose po receptu neokonzervativnih ideologa.
Posljednjih nekoliko godina u Hrvatskoj smo svjedoci niza (povezanih) inicijativa koje nastoje promovirati konzervativne društvene vrijednosti, poglavito u sferi obiteljskih odnosa. Ne samo da ih žele promovirati u nekoj imaginarnoj borbi različitih vrijednosti, već ih nastoje i institucionalno potvrditi. Od najviše razine, Ustava Republike Hrvatske, u koji je referendumom ugurana definicija braka kao zajednice muškarca i žene, do preuzimanja raznih kulturnih institucija koje oblikuju javno mnijenje i nameću trendove. No, pomak u regresivnom smjeru dogodio se i u naizgled neutralnoj sferi: poreznoj politici.
S ovogodišnjom poreznom reformom, fokusiranom uglavnom na zakonske izmjene poreza na dohodak, mnogi su građani u svojim novčanicima osjetili “olakšanje”. Naime, zaposleni s prosječnom plaćom uspjet će namaknuti nekoliko stotina kuna više u odnosu na prošlu godinu. Prema riječima resornog ministra Zdravka Marića, novim zakonom o dohotku preko milijun i pol građana izbjeći će “porezne škare” zbog povećanja osobnog odbitka s 2.500 na 3.800 kn. Umjesto da predstavljaju motiv za veselje, ti podaci zapravo ukazuju na tragičnu situaciju na tržištu rada. Dakle, više od milijun ljudi spada u onu kategoriju čija mjesečna primanja ne prelaze 3.800 kn i s obzirom na povećanje neoporezive osnovice mogu, ako imaju djecu i uzdržavane članove obitelji, izbjeći plaćanje porezne stope od 24% koja vrijedi maltene za svu zaposlenu populaciju, osim za one kojima iznos neto plaće prelazi 17.500 kn.
“Briga” za djecu
Osobni odbitak za uzdržavane članove zakonska je osnova kojom, osim što se radnik porezno rasterećuje, država neizravno potpomaže one socijalne kategorije koje ne rade ili nisu u mogućnosti raditi poput djece, supružnika, partnera, roditelja ili uzdržavanih članova s određenim stupnjem invaliditeta. Osim što je zakonskim izmjenama, kao što smo i naveli, osnovica osobnog odbitka povećana s 2.500 kn na 3.800 kn, koeficijenti za izračun osobnog odbitka povećani su s posebnim naglaskom na broj djece.
Uvjet za priznavanje osobnog odbitka je da uzdržavani članovi ne smiju na godišnjoj razini ostvariti primitke veće od 15.000 kn iz čega su isključeni primici prema posebnim propisima po osnovi socijalnih potpora, doplatka za djecu, rodiljne i roditeljske potpore, potpore za novorođenčad, obiteljske penzije nakon smrti roditelja i darovanja od pravnih i fizičkih osoba za zdravstvene potrebe. Iz navedenog se jasno vidi da kategorija uzdržavanog člana sadrži, uz ekonomske i socijalne kriterije, i elemente koji koincidiraju s demografskim i spomenutim ideološkim trendovima.
U čemu se sastoje demografski trendovi? U posljednjih pet godina, preko četrdeset tisuća radno sposobnih ljudi godišnje napuštalo je Hrvatsku. Broj sklopljenih brakova na 1.000 stanovnika iznosi 4,7 (što je skoro 100% manje nego prije šezdesetak godina) dok broj rastavljenih brakova na 1.000 sklopljenih iznosi 303. Stopa nataliteta za 2015. iznosila je 8,9 dok je stopa mortaliteta 12,9 što dovodi do stope prirodnog prirasta od -4,0. Prema istraživanju dr. Nataše Lucić gotovo 14% stanovništva u dobi od 18-65 godina živi u izvanbračnoj zajednici. Također prema podacima Ministarstva uprave za 2015. sklopljeno je 108 životnih partnerstava. Ti se podaci mogu uzeti kao navodna motivacija za zakonske promjene, premda cijela porezna reforma ukupno ne pridonosi uvjetima za famoznu demografsku obnovu.
Tko spada u obitelj?
Ispod medijskog radara prošla je nezapaženo odluka zakonodavca za 2018. godinu. Riječ je o redefiniranju elemenata ostvarivanja osobnog odbitka za uzdržavane članove. Po novom zakon izrazito se regresivno definira, kako po socijalnom tako i ekonomskom stanju, status uzdržavanog člana. Po stanju koje vrijedi do kraja 2017. godine uzdržavanim članovima uže obitelji smatraju se: bračni i izvanbračni drug, životni partner, neformalni životni partner, roditelji poreznog obveznika i roditelji njegovog bračnog i izvanbračnog druga, odnosno roditelji životnog partnera i neformalnog životnog partnera, preci i potomci u izravnoj liniji, maćehe i očusi koje pastorče uzdržava, bivši bračni i izvanbračni drugovi odnosno životni partneri i neformalni životni partneri za koje porezni obveznik plaća uzdržavanja i punoljetne osobe kojima je porezni obveznik imenovan skrbnikom. No, prema posebnom zakonu od iduće godine sve se mijenja iz temelja.
Od prvog siječnja 2018. uzdržavanim članovima isključivo se smatraju bračni drug, roditelji poreznog obveznika, djeca nakon prvog zaposlenja te punoljetne osobe kojima je porezni obveznik imenovan skrbnikom prema posebnom zakonu. Ovim zakonom uzdržavanim članovima više ne mogu biti djeca koju uzdržavaju poočimi i pomajke (ali mogu ona koju uzdržavaju udomitelji), roditelji bračnog i izvanbračnog druga, odnosno životnog i neformalnog životnog partnera, preci u izravnoj liniji poput djedova i baka, potomci u izravnoj liniji poput unuka te maćeha i očuha.
Pored tog ograničavanja “obiteljskog okvira”, na djelu je i ono prepušteno zapravo arbitrarnim odlukama. Novim Općim poreznim zakonom prema članku 15 utvrđivanje statusa uzdržavanog člana koji se odnosi na izvanbračnog druga, životnog partnera i neformalnog životnog partnera ubuduće će utvrđivati nadležna tijela prema odredbama posebnih propisa. Umjesto dosadašnjeg predavanja porezne kartice kako bi radnik ostvario olakšicu za nezaposlenu ili radno nesposobnu osobu s kojom živi i uzdržava ju, dolazi do posebnog dokazivanja nečijeg statusa što će posljedično dovesti do velikog pada broja uzdržavanih članova. Naravno, to će dovesti i do većeg poreznog opterećenja za radnika i samim tim manjka financijskih sredstva za uzdržavanu osobu.
Manevarski prostor
Na koji način i po kojim kriterijima nadležna tijela planiraju utvrđivati i dokazivati nečiji status, nepoznato je, ali sama promjena procedure jasno ukazuje na odmak trenutno važeće zakonske logike. Novim odredbama ostavlja se dojam da zakonodavac želi pojedinca neizravno prisiliti na stupanje u bračnu zajednicu, odnosno ograničiti pri rastavi ukoliko želi ostvariti poreznu olakšicu. Ne treba posebno naglašavati i da ovakve odredbe nedvojbeno stimuliraju rodnu nejednakost i zavisnost.
Iz navedenih zakonskih izmjena može se iščitati utjecaj radikalno desne političke struje koja ovim regresivnim zakonskim rješenjima pokušava na kroz porezne mjere dodatno zacementirati ideološke vrijednosti koje promovira. Sve to pod krinkom demografske obnove. Ipak, do kraja godine postoji otvoren manevarski prostor za intervenciju, no sve ovisi o snazi političkog pritiska na najavljene zakonske odredbe koje će financijski negativno obuhvatiti većinu stanovništva.