Grčki premijer Aleksis Cipras bio je u euforičnom raspoloženju nakon sastanka ministara financija eurozone koji se prošlog tjedna održao u Luksemburgu. Govoreći u parlamentu, premijer je najavio kako će sljedeća godina označiti “kraj doba mjera štednje”. Svoj optimizam temelji na navodno vrlo pozitivnim signalima koji su stigli sa sastanka, iako nikakvi formalni zaključci u tom smjeru nisu objavljeni. Koji je konkretni sadržaj dogovora koji je nazvan “izuzetnim uspjehom” i “časnim kompromisom” ne znamo, no čak i ako se doista radi o nekom tipu zaokreta u odnosu vjerovnika prema grčkom državnom dugu – odnosno o popuštanju nametnutih politika rezanja socijalnih prava i ubrzavanja privatizacija – do njega bi trebalo doći tek 2019. godine.
Taman na vrijeme, vjerojatno računaju u vladajućoj Sirizi, jer se krajem te godine trebaju održati parlamentarni izbori. Prema aktualnim anketama, Siriza ima upola manju podršku od svog glavnog konzervativnog konkurenta Nove demokracije. To je zaostatak koji je u svakom slučaju teško nadoknaditi, osobito stoga što su koristi navodnog zaokreta još uvijek više nego upitne. U međuvremenu, Grčka je i službeno postala zemlja Unije s trećim najvećim postotkom siromašnog stanovništva (iza Bugarske i Rumunjske) i to unatoč tome što se stopa siromaštva na razini EU smanjila. Gotovo 75% grčkih kućanstava prošle je godine doživjelo smanjenje prihoda. A najgore, po svemu sudeći, tek dolazi.
Uoči skorog posjeta predstavnika “Trojke” Grčkoj, vjerovnici su najavili kako će zahtijevati daljnje smanjenje radnih prava i mirovina, kao i uvođenje više stope poreza za najsiromašnije. Uz to, kako upozoravaju sindikati javnog prijevoza, planira se i skora privatizacija atenskog metroa. U tom smislu, možda najave odustajanja od štednje i nisu pretjerano optimistične. Do 2019. ionako će se privatizirati sve što vrijedi, ovisnost Grčke o stranom kapitalu dramatično će se povećati, dok će se istodobno znatno smanjiti i prihodi i stupanj radne zaštite. Uz takve rezultate, moguće je da će svi konačno odustati od tvrdnji da je deset godina izrazito antisocijalnih politika služilo tome da se riješi problem državnog duga.