Povećanja cijene plina za hrvatske građane (kućanstva) ipak neće biti, prenio je javnosti u utorak HDZ-ov premijer Andrej Plenković odluku vlade donesenu na telefonskoj sjednici. Veleprodajna cijena fiksirana je na 0,1809 kn/kWh, bez PDV-a, a vrijedit će od 1. aprila tekuće godine do 31. marta 2018. Odluka je donesena temeljem izmjena Zakona o tržištu plina donesenih sredinom februara ove godine, a na prisilu Europske komisije i mađarskog MOL-a. Temeljne promjene u regulaciji plina odnose se na ukidanje obaveze proizvođaču prirodnog plina INA-i, da plin proizveden u Hrvatskoj prodaje Hrvatskoj elektroprivredi (HEP), dok se druga promjena odnosi na cijenu po kojoj je HEP dužan prodavati plin distributerima za upotrebe u kućanstvu.
Hrvatska od vlastite proizvodnje plina zadovoljava 60 posto potreba. Sada taj plin više neće “morati” prodavati na domaćem tržištu nego će ga moći (morati?) izvoziti npr. Mađarskoj i Italiji, što je u interesu MOL-a jer se radi o jeftinom plinu. Ono što izveze jeftino, Hrvatska će s druge strane morati namaknuti skupljim uvozom. Kako piše Poslovni dnevnik, “cijene plina u Italiji osjetno su veće nego u Hrvatskoj i među većima su u EU, pa će Ina, odnosno Mol, moći plin iz Jadrana usmjeriti u izvoz u, primjerice, sjevernu Italiju”. Za Hrvatsku, u nedostatku diverzificirane energetske mreže (npr. obnovljivim izvorima energije), to znači veću izloženost ruskom plinu.
Nesavladivi europski imperativi
Hrvatska je, prema europskim pravilima, morala učiniti još jedan korak dalje u liberalizaciji plinskog tržišta. Zajedničko tržište plina u EU stvoreno je 1992. godine, te prema tome europska legislativa u tom sektoru ima prednost nad nacionalnim zakonodavstvom. Iako je cilj europskih direktiva “demonopolizacija tržišta mrežnih energenata” te “povećanje efikasnosti sektora i snižavanje cijena energenata”, mora se istaknuti da su ove direktive rađene po uzoru na američko tržište te da su krojene s obzirom na interese velikih potrošača, dakle industrije, a ne kućanstava. Međutim usprkos tome, sve zemlje EU imaju regulirane cijene plina, posebno za kućanstva, te one nigdje nisu prepuštene slobodnom, tržišnom formiranju cijena. Maksimalni izuzetak od primjene Direktive o unutrašnjem tržištu prirodnog plina predviđao je izuzeće primjene od najviše deset godina. U hrvatskom slučaju novi krug liberalizacije trebalo je provesti prije tri godine, no vlada je tu odluku zamrzla do 1. aprila 2017. godine, radi čega su se ove odluke morale donijeti sada.
Stupanjem Direktive na snagu bilo je predviđeno liberaliziranje 20 posto tržišta plina, pa povećanje na 28 posto nakon prvih pet godina, te na 33 posto nakon 10 godina. Suprotno oduševljenju pojedinih medija mogućnostima liberalizacije, stručnjaci predviđaju nešto drugačije ishode. Prema Poslovnom dnevniku, a na temelju analiza Instituta za javne financije, u Hrvatskoj na polju trgovanja ovim energentom već djeluje stotinjak firmi od čega je 37 privatnih, 49 državnih i 14 mješovitog vlasništva, a zapošljavaju 3750 ljudi te generiraju 13,7 milijardi kuna prihoda. Portal Energetika.net navodi da su privatne firme već u lošem financijskom položaju, a uz nužnost osiguranja skladišta plina (za sve distributere kućanstvima) čime bi se stvarale zalihe za periode od 5 godina u slučajevima krize dostave plina iz uvoza njihov se položaj dodatno otežava. Još važnije, njihova buduća ovisnost o velikom distributeru koji će moći osigurati skladištenje plina povećat će cijenu ovog energenta, no vjerojatno dovesti i do određenog broja gubitka radnih mjesta u spomenutim malenim privatnim firmama.
Također, zbog uzročno posljedičnih veza modela tržišta u kojem postoji i imperativ liberalizacije ali i kontrola cijena, HEP bi se mogao naći u nezavidnoj poziciji da plin kupuje skupo, a prodaje jeftino, čime se riskira gomilanje gubitaka ove, zasad, izrazito profitabilne javne firme. Liberalizacija tržišta plina u Hrvatskoj tako je, osim medijski dominantnog i važnog socijalnog pitanja cijene plina za kućanstva i strateški izrazito bitna odluka. U konačnici, čini se, MOL-ova tužba prema Komisiji više je od inzistiranja na izvozu plina iz Hrvatske. Liberalizacija potencijalno sa sobom donosi i oslabljivanje pozicije HEP-a, u javnom vlasništvu, a na korist INA-MOL-a koji je pod kontrolom Mađarske. Odluka o liberalizaciji plinskog tržišta u HR između ostalog tako utječe i na HDZ-ov plan da dionicama HEP-a otkupi kontrolni udio u INA-i. U svakom slučaju, radi se o strateški inteligentnim potezima mađarske strane.