Ponuda osmomartovskih događanja u Hrvatskoj čini se da nikad nije bila bogatija: pored neizostavnog konzumerističkog šarenila, humanitarnih akcija ili jednodnevnog medijskog osvješćivanja o rodnoj nejednakosti na različitim razinama, u nekoliko hrvatskih gradova organiziraju se skupovi koji nose jasne političke poruke. U Zagrebu su organizirane dvije takve protestne akcije Žene protiv bijede (Ženska mreža Hrvatske, udruga Roda te ženske sekcije sindikalnih središnjica) i Noćni marš (feministički kolektiv Faktiv), u Splitu se također održava Noćni Marš, u Zadru je prosvjed “ZA radnice u trgovini, PROTIV novog ropstva”, a u Šibeniku se Noćni marš održao već sinoć.
Borba na koju pozivaju organizatorice, i koja bi kako se sve među njima slažu, trebala trajati cijelu godinu, usmjerena je protiv rastućeg udara konzervativaca na ženska (ponajviše reproduktivna) prava, što je u prvom planu ovogodišnjeg zagrebačkog Noćnog marša, te protiv siromaštva i socijalnih nepravdi kojima su žene nesumnjivo izložene, a na koje će upozoravati sudionice dopodnevnog osmomartovskog programa – obilazak pojedinih ministarstava autobusom u sklopu akcije Žene protiv bijede. Dakako, zahtjevi ovih skupova međusobno se ne isključuju, samo su naglasci drugačije razmješteni, jer su ženska i radnička pitanja, kao i privatna i društvena sfera, duboko isprepletena.
Neki sindikati već su najavili da bi ovo mogao biti tjedan posvećen radnicama kada su u nedjelju, 3. marta, uz razne europske inicijative apelirali na ograničavanje ili ukidanje rada nedjeljom. Osim poslodavaca, koji su iz očitih razloga protiv toga, većina javnosti tu ideju pozdravlja i velike su empatije usmjerene prema radnicama koje imaju tu nesreću da rade nedjeljom i praznikom, prije svega prema “blagajnici iz Konzuma”, danas najzornijoj figuri ženske obespravljenosti. Međutim, nevolja ovog širokog konsenzusa je u tome što se zahtjev koji bi inicijalno trebao značiti pravo svakog radnika na dostojanstvene uvjete rada predstavlja kao nova demografska mjera, odnosno, još jedan vid zadiranja žensku privatnost – nalaganjem radnicama da slobodnu nedjelju utroše na obiteljske obaveze.
Višestruko neplaćeni rad
Kad smo već kod iscrpljujućeg radnog vremena i prekovremenih neplaćenih radnih sati, treba spomenuti da su prvakinje u tome žene u ruralnim sredinama. Njihov neplaćeni rad ima nekoliko dodatnih stavki: uz reproduktivni rad i obiteljsko-kućanske zadatke, tu je još i rad na zemlji i uzgoju domaćih životinja iz čega je jasno da je rad nedjeljom i praznikom neminovan, kao i činjenica da ne prestaju raditi nakon službenog odlaska u mirovinu. One potpuno sudjeluju u proizvodnom procesu nekog obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva, dok ih službeno veoma rijetko vode. Prema podacima koje je prošle godine objavio Agroklub tek manje od trećine obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava (OPG) vode žene. Pored toga, njihov je rad slabo bilježen: u smislu profesije, često nisu registrirane kao poljoprivrednice, nego kao domaćice ili kao još jedan uzdržavani član kućanstva pa upravo ovdje, više nego igdje drugdje, trebamo i možemo govoriti o nevidljivom i neprepoznatom ženskom radu.
Deprivilegiranosti žena sa sela doprinosi generalno rastakanje socijalne države, čiji se učinci jače osjete u perifernim, ekonomski i demografski opustošenim regijama. Ionako slabo razvijena infrastruktura obrazovnih, zdravstvenih i ostalih socijalnih institucija (da ne govorimo o kulturnim i zabavnim) značajno umanjuje šanse za emancipacijom od reproduktivnog rada i vezanosti uz kuću, dvorište i njivu.
Pored toga, uza sve probleme koji more hrvatsku poljoprivredu, glas poljoprivrednica nikada se ne čuje. Dok one ostaju čuvati domaćinstvo i odrađuju svoju – tko zna koju po redu – smjenu, u pregovore će se upuštati i na resorno ministarstvo traktorima jurišati isključivo “gazde”. Da se vratimo na početak, današnju “decentralizaciju” protestnih događanja svakako treba pohvaliti, no valja imati na umu da će mnogim ženama, posebice onima sa sela, njihov dan proći kao i svaki drugi, tiho i nezapaženo, bez organiziranih obilazaka ministarstava i prosvjednih šetnji. Zato, marširajmo danas i za drugarice sa sela.