Iako je u plinofikaciju Dalmacije do danas uloženo 1,57 milijardi kuna, tamošnjih korisnika plina ima tek oko tisuću. I dok plin danas predstavlja tek prijelazni oblik prema obnovljivim izvorima energije, njegovo uvođenje u Dalmaciji još se nalazi u početnoj fazi.
“Centralnim se grijanjem zagrijava i što treba i što ne treba (hodnici, stubišta, podrumi, itd.) Sistem centralnog grijanja je kao šuplje bure!… Kako naći uštedu kod centralnog grijanja?… Zašto se ne bi mogao zapečatiti radijator isto kao radio i televizor?…. Prilikom razmatranja poskupljenja troškova grijanja, ako se korisnicima ne omogući da djelomično ili čak u cijelosti reduciraju ili isključe centralno grijanje, nastat će kolaps sistema centralnog grijanja, jer će korisnici prestati plaćati”, prijetio je ljuti građanin Zagreba u otvorenom pismu u zimu 1985. godine u Večernjem listu. No za razliku od Zagreba, gdje su brojna kućanstva bila priključena na neki oblik centralnog grijanja, u Dalmaciji to nije bio slučaj (osim u nekim četvrtima većih gradova kao što su Split i Zadar).
Od tada do danas situacija je otprilike ista. I današnji dalmatinski student nemalo se iznenadi kad provede prvu hladnu zimu u Zagrebu očekujući studen i hladnoću, a umjesto toga nađe se u zagrijanim kupaonicama i toplim zatvorenim javnim prostorima.
No osim sustava centralnog grijanja, Dalmatinci ni s plinom nisu imali sreće. I dok je u Zagrebu prema podacima Gradske plinare Zagreb do kraja 2011. godine plinska mreža obuhvaća 3.691.000m i 271.438 potrošača, u Dalmaciju plin dolazi puzećim korakom.
Plinofikacija Dalmacije, odnosno gradnja magistralnog plinovoda Bosiljevo – Split započela je u vrijeme premijerskog mandata Ive Sanadera 2007. godine, a do danas je u taj infrastrukturni zahvat uloženo 1, 57 milijardi kuna kako su nam objasnili iz Ureda za odnose s javnošću državne tvrtke Plinacro, operatora plinskog transportnog sustava. No unatoč tolikoj državnoj investiciji, dalmatinske županije – Zadarska, Šibensko-kninska te Splitsko-dalmatinska još uvijek nemaju značajno veći broj korisnika.
Prema podacima tvrtke EVN, koja je 2009. godine dobila koncesiju na 30 godina za izgradnju distribucijske mreže i distribuciju plina u navedene tri županije 2008. i 2009. godine, do sada je izgrađeno 100 kilometara plinske mreže koja dnevno opskrbljuje oko 1.100 korisnika.
Većina korisnika, bilo da je riječ o kućanstvima ili većim objektima različitog tipa (od bolnica do hotela) za grijanje ipak još uvijek koristi struju. “Žalosno je i sramotno grijanje na električnu struju pored svih današnjih energetskih tehnologija. Ta struja iz utičnice za grijanje je energetski najštetnija. I tako se ne može raditi, to bi trebala biti sekundarna i tercijarna proizvodnja toplinske energije. Grijati se može na obnovljive izvore energije i na plin, a nikako na električnu energiju. Šteta te struje!”, kaže energetičar Igor Grozdanić.
Visoka cijena priključka
Od svih dalmatinskih županija, najviše korisnika je u Zadarskoj županiji gdje ih je priključeno 573. Od toga su 33 poslovna, dok se dok se na kategoriju kućanstva odnosi njih 543 (461 stan, 81 obiteljska kuća, te dodatnih 430 stanova u sustavu zajedničke plinske kotlovnice Naselja Petrići koji djeluje kao jedan korisnik u kategoriji kućanstva). Radovi u Zadarskoj županiji započeli su u travnju 2011. godine, a prvi korisnici, zadarsko naselje Crvene kuće, priključeni su na plinsku distributivnu i opskrbnu mrežu 1. lipnja 2012. godine prema podacima Zadarske županije. Tadašnja predviđanja govorila su o oko 22 tisuće potrošača. Najveći ekonomski subjekti koji su se priključili na plinsku mrežu su Tvornica kruha Zadar, dječji vrtić Radost sa svojom područnim objektom, dječji vrtić Grigor Vitez, kao i sportska dvorana Višnjik, restoran Šime, Srednja škola Biograd na moru, te Turisthotelov pogon Praonica rublja. Upravo maleni broj velikih objekata, ne samo u Zadarskoj županiji dio je problema zbog kojeg čitav projekt plinofikacije nema smisla. “Nije se uspio napraviti neki veći potrošač kao što je elektrana ili veći turistički objekt. Dovodimo plinovod i plin, mislimo da će biti potrošača, a paralelno nisu određeni i potraženi potrošači. Tko je tu zakazao, ima više odgovornih – od države do lokalne zajednice”, kazao je Grozdanić.
Da korištenje plina nije u navici građana Dalmacije jedan je od argumenata kada se govori o sporosti uvođenja plina unatoč spremnoj infrastrukturi barem u ovoj županiji. No i sama cijena te početne najave o besplatnom priključku također igraju određenu ulogu u činjenici što građani Zadarske županije nisu pohrlili uvesti plin. Do besplatnog priključka navodno nije došlo jer se ispostavilo da se stavka u koncesijskom ugovoru koja govori o mogućnosti besplatnog priključka ne može ispoštovati s obzirom na to da tarifu ne određuju ni EVN ni Zadarska županija nego Hrvatska energetska regulatorna agencija (HERA). Cijena plinskog priključka koju regulira HERA za kućanstva iznosi 5.500 kuna što uključuje instalaciju priključnog voda, kućišta, razvodnika i regulatora tlaka. Za stanove se priključna cijena mijenja ovisno o broju stanova u stambenom bloku. Nakon potpisivanja ugovora o opskrbi, za plinomjer se plaća dodatan iznos od 1.500 kuna. Općenito, trošak priključenja je manji što je više korisnika u zgradi jer se trošak priključenja, kućišta i razvodnika dijeli na više korisnika, kako su nam objasnili u EVN-u.
Tako ni korist za Zadarsku županiju od koncesije, koja iznosi 10.000 kuna godišnje plus 0,5 posto od ostvarenih prihoda nije prevelika. U prošloj godini varijabilni iznos bio je od 11.725,77 kuna.
Privremeno rješenje
Bolje nije ni u druge dvije dalmatinske županije. U Šibensko-kninskoj županiji priključeno je 79 korisnika, od čega 21 poslovnih i 58 privatnih u kategoriji kućanstva.
U Splitsko-dalmatinskoj županiji priključeno je 19 korisnika, od čega 11 poslovnih i 8 privatnih u kategoriji kućanstva. Radovi na izgradnji plinske mreže u Splitsko-dalmatinskoj županiji započeli su u studenome 2013., a prvi korisnici priključeni su u Dugopolju u svibnju 2015. godine. Tako je prošle godine u medijima odjeknula vijest o prvom korisniku zemnog plina u Klisu – praonici rublja Splendor. Krajem 2016. EVN je izgradio plinsku mrežu u centru Dugopolja na koju je priključena Osnovna škola Dugopolje i tako postala prva javna ustanova u Splitsko-dalmatinskoj županiji koja koristi plin.
No do Splita plin još nije došao. Prošle godine svečano su započeti radovi polaganjem plinskih cijevi na trasi od Bauhausa do Prometa Split u Hercegovačkoj ulici koji bi trebali biti dovršeni tijekom godine, a najveći korisnik trebala bi biti splitska bolnica. Tijekom godine plinska mreža će se širiti i prema Poljudu i Stinicama, a počet će se graditi i u Kaštelima i Trogiru, najavljuju iz EVN-a.
No postavlja se pitanje čemu tolika ulaganja ako se ima u vidu usmjerenje prema obnovljivim izvorima energije čija isplativost s godinama postaje sve veća kako padaju cijene samog uvođenja.
“Proizvodnja energije iz obnovljivih izvora sve više predstavlja gospodarsku priliku za građane, poljoprivrednike, zadruge, mala i srednja poduzeća, lokalne zajednice, dobrotvorne udruge te nevladine organizacije, zajedno s tradicionalnim energetskim poduzećima ili umjesto njih. To potiče lokalni razvoj, socijalne inovacije i suradnju”, stoji u Studiji EGSO-a o ulozi civilnog društva u provedbi Direktive EU-a o energiji iz obnovljivih izvora iz 2015. godine.
“Uvođenje plina u Dalmaciju je presporo i postaje ekonomski sve neodrživije u gradovima. To treba požuriti jer se u skoroj budućnosti to više neće isplatiti. Postojat će novi jeftini izvori kao što su solari, toplinske dizalice,… Ljudi će se moći udruživati u lokalnoj zajednici, koristiti obnovljive izvore energije na način da će se grijati i još moći prodavati tu električnu energiju opskrbljivaču”, kaže Grozdanić.