Već više od dvadeset godina naši se politički životi u priličnoj mjeri nastoje svrstati u rubriku manje ili više poslušnih đaka. Udžbenička lekcija se non-stop ponavlja: da bi doživjeli ekonomski razvoj i blagostanje moramo osigurati povoljniju poslovnu klimu. Ta se meteorološka poredba može konkretizirati na nekoliko načina: smanjenje poreza na dobit, lakše izdavanje lokacijskih, građevinskih i sličnih dozvola, javno pokrivanje troškova komunalnih usluga, smanjenje ili ukidanje minimalnih plaća, pa i izravne subvencije investitorima za otvaranje radnih mjesta.
Sve bi to, lekcija kaže, trebalo dovesti do povećane investicijske aktivnosti, otvaranja većeg broja radnih mjesta i općenito ekonomskog blagostanja. Eventualne rupe u državnom proračunu uzrokovane podrškom investicijama ili rupe u kućnim proračunima kao rezultat nižih, “konkurentnih” plaća, nakon kratkog će se perioda iskušenja, vrlo brzo popuniti jer će naprosto ekonomija bujati. Svjedočili smo ovih godina nizu primjera neodrživosti ove lekcije, ali rijetko kad ovako plastično kao u slučaju državnih subvencija za radna mjesta u Srbiji.
Nedavno je Ranka Savić, predsjednica Asocijacije slobodnih i nezavisnih sindikata, izjavila listu Danas da je samo 5% radnika koji su se zaposlili na subvencioniranim radnim mjestima, ostalo raditi u kompanijama nakon isteka obveze od dvije godine za kompanije da zadrže radnike. Ponukani tom procjenom, novinari lista Danas odlučili su provjeriti podatke kod Nacionalne službe za zapošljavanje. Po njihovim podacima, sindikalistkinja Savić malo pretjeruje, ali trend je i više nego očit. Od 7.732 radnika zaposlena na subvencioniranim radnim mjestima 2011., 2012. i 2013. godine, danas u tim kompanijama radi 2.058 tih radnika. Drugim riječima, radno mjesto je sačuvalo samo 27% radnika.
I nema tu ništa neobično: kapital je iskoristio državni poklon i ispoštovao zakonski okvir. Sudbina onih više od 5.000 ljudi samo je nusprodukt te transakcije. Njima jedino preostaje nada da će opet biti eksploatirani, bilo to posredstvom države ili ne.