Makedonska politička kriza sve više nalikuje talačkoj krizi. Usprkos tome što VMRO-DPMNE više nema legitimitet u javnosti, i unatoč tome što je na decembarskim izborima kao prvoplasirani osvojio dva parlamentarna mjesta više od SDSM-a, nitko u Makedoniji ne želi koalirati s Gruevskim. Pa ipak, razgranata mreža klijentelističkih interesa između članstva i stranke omogućuje ovim konzervativcima daljnje blokiranje zemlje. Dok međunarodna zajednica, uključujući i medije poput Biltena, prati zastoj situacije u Makedoniji, problemi se gomilaju, a važne teme poput ekonomske situacije, zagađenja okoliša (naime, tri najzagađenija grada u Europi nalaze se u Makedoniji) ili pak uvjeta rada u makedonskim tvornicama (podređenima “privlačenju stranog kapitala”) koji dovode do masovnog trovanja radnika stafilokokom jednostavno čekaju da kao točka uopće budu uvršteni na dnevni red ozbiljnih političkih pitanja.
U međuvremenu, Đorđe Ivanov, još uvijek makedonski predsjednik, usprkos eklatantnom kršenju ustavnih odredbi na političkoj pozornici izvodi dramolete koje mu piše šef VMRO-DPMNE-a Nikola Gruevski. VMRO-DPMNE je objavio svoju deklaraciju naziva Za jedinstvenu Makedoniju. Kao i ostali slični desničarski dokumenti koji artikuliraju vrijednosne pozicije i ovaj se poziva na tradiciju, važnost jezika i imena kao odrednice nacionalnog identiteta te Makedoniju definira kao zemlju Makedonaca u kojoj jednako pravo življenja imaju i ostale, manjinske, nacije. Kao što su neki komentatori već istaknuli, osnovni paradoks ove Deklaracije, odnosno besmisao ovog manifesta, svodi se na činjenicu da je VMRO-DPMNE na vlasti proveo deset godina i da probleme koje adresiraju u deklaraciji neuspješno rješavaju svo to vrijeme, uzrokujući umjesto razvoja zemlje njezinu blokadu.
Da je situacija i dalje ozbiljna potvrđuje i učestala komunikacija EU političara sa službenim Skopjem. Nakon što je Ivanov prije desetak dana odbio primiti Johannesa Hahna, europskog povjerenika za proširenje, uz objašnjenje hitnog posjeta mađarskom premijeru Viktoru Orbanu, mediji su se raspisali o sastanku Nikole Gruevskog i njemačke kancelarke Angele Merkel na Malti. O čemu se točno razgovaralo, javnosti nije poznato. Otprilike u isto vrijeme, i vjerojatno nezavisno o tom sastanku, DUI je razmišljao o ostavkama svojih ministara u još uvijek aktualnoj, tehničkoj vladi. Od toga se u konačnici odustalo uz objašnjenje da se tim činom i dalje ništa ne bi promijenilo, osim što bi se izgubilo na mogućnosti i ovako reduciranog utjecanja. S druge strane, ako je Angela Merkel i pokušala razgovarati s Gruevskim o krizi, a ne primjerice o nužnosti držanja balkanske migracijske rute zatvorenom ili otvaranju novih makedonskih tržišta njemačkim firmama, nije čini se uspjela. VMRO-DPMNE i dalje u prvi plan gura besmislenu Deklaraciju o jedinstvenoj Makedoniji ignorirajući puno važnije probleme zemlje.
Nakon Hahna i Merkel, danas je pak red na Donalda Tuska, predsjednika Europskog vijeća – institucije eluzivne funkcije “određivanja općeg političkog usmjerenja i prioriteta EU-a” koje “ne donosi zakone, ali utvrđuje program politike” (u biti samo potvrđuje zaključke donesene na nekom drugom mjestu). Tusk je danas stigao u Skopje na sastanak s Ivanovim koji treba početi u trenutku objavljivanja ove vijesti. Diplomatski pritisci međunarodne zajednice, pokazuje se, nemaju gotovo nikakav utjecaj na razvoj političke situacije u Makedoniji, a jedini koji još očekuju da će međunarodna zajednica riješiti makedonsku krizu su mejnstrim mediji koji ovim sastancima daju preveliku težinu. Najstrpljiviji među svim akterima je čini se Zoran Zaev, nesuđeni mandatar za premijera, koji iz tjedna u tjedan medijima potvrđuje da je albansko-socijaldemokratska koalicija spremna formirati vladu i kako “samo što nisu“, dok uz to pokušava odblokirati zemlju i otvara teme koje bi inače bile na dnevnom redu, da Gruevski ne drži zemlju u talačkoj krizi.