Makedonski predsjednik Đorđe Ivanov, član VMRO-DPMNE-a, i glavna institucionalna kočnica rješavanja političke krize u toj zemlji, odbio je ovoga tjedna primiti Carla Bildta, potpredsjednika Europskog vijeća za međunarodne odnose uz, kako pišu mediji, neslužbeno objašnjenje da se Europska unija previše miješa u interna makedonska pitanja. Službeno, pak, Ured predsjednika nije se uopće oglasio o posjeti diplomata Skopju.
Bildt se susreo sa predsjednikom SDSM-a Zoranom Zaevom čiji “optimizam” ne posustaje. On se naime i dalje nada da će parlament uspjeti proglasiti predsjednika Sobranja ili da će Ivanov napokon popustiti i dati mu mandat za sastav vlade. Međutim, usprkos višemjesečnom kontinuiranom zasjedanju Sobranja, prva opcija još uvijek nije ništa realnija nego na početku zasjedanja, a druga je možda i manje realna nego ranije. Ako išta, dojam je da Ivanov još uvijek izrazito čvrsto drži VMRO-DPMNE-ove pozicije. Međunarodnog se pritiska očito riješio tako što je prestao primati strane diplomate. No, još jedna gruba povreda pravila diplomacije te time i sabotiranje čak i vlastite funkcije predsjednika države, Ivanovu ne znači mnogo.
On je ionako odavno već u kaznenom djelu kršenja Ustava, samom činjenicom da je odbio dati mandat osobi koja je prikupila dovoljan broj potpisa za sastav vlade, dok njemu preferirani kandidat Nikola Gruevski, ne može prikupiti dovoljan broj potpisa, jer nitko u zemlji ne želi s njim koalirati. S obzirom na to da je izvjesno da bi određeni dio predsjedništva VMRO-DPMNE-a nakon gubljenja vlasti izgubio materijalno bogatstvo, isto bi se dogodilo i samoj stranci, a vjerojatno je nemal broj članova koji bi u konačnici završili u zatvoru, ova stranka zaista nema što izgubiti prolongiranjem postojećeg stanja. Iz njihove perspektive, sve je bolje od zatvora.
Zasićenje izborima
I dok VMRO-DPMNE izlaz vidi u novim parlamentarnim izborima, koji osim novog nepotrebnog financijskog troška, također nose i rizik izbornih krađa, Zaev i dalje zaziva predsjednika da mu da mandat za premijera. I to je otprilike to od pravnih opcija koje mu stoje na raspolaganju. Utječe se on i stranim diplomatima, ali zaludu. Nijednoj kapitalističkoj zemlji ne pada napamet uvesti sankcije državi s najpovoljnijim uvjetima financiranja kapitala, odnosno zemlji sa “najpovoljnijim ekonomskim indexima”. Čak i kad politička paraliza zemlje dovodi do katastrofalnih situacija u zdravstvenom sustavu i kad sprječava normalno funkcioniranje zemlje, pa time i njenu ekonomiju.
Protiveći se koaliciji SDSM-a s albanskim strankama koju Gruevski naziva Tiranskom platformom, on i VMRO-DPMNE postaju i faktorom regionalne nesigurnosti, narušavaju se odnosi između Albanije i Makedonije i sve je teže pronaći granicu koju Gruevski neće priječi da se zadrži na poziciji moći, ma kako nelegitimna i nelegalna ona bila. A narod, već je vidno iscrpljen od dvije godine prosvjeda i uvijek novih, a besmislenih, izbora…