Polako ističe rok od 24 sata kojeg su makedonski seljaci dali vladi, zahtijevajući isplatu poticaja. Da poljoprivreda nije djelatnost s visokom profitnom stopom opće je poznata stvar. No, industrija proizvodnje hrane bavi se toliko temeljnom ljudskom potrebom da se od poljoprivrede niti ne očekuje da funkcionira neovisno od države, zbog toga seljaci diljem planete, i u najtržišnijim zemljama svijeta, od države primaju subvencije za svoj rad.
A makedonskim se seljacima na tom putu ispriječila sama vlast, odnosno blokada zemlje zbog političke krize u kojoj se Makedonija nalazi. Seljaci su obećali blokirati sve ceste koje spajaju Skopje s drugim dijelovima zemlje, ukoliko Ministarstvo poljoprivrede ne isplati dužne poticaje u zadanom roku. Ministarstvo poljoprivrede pak igra na najstariju kartu u špilu: prebacivanje odgovornosti, te tvrdi da odgovornost za ovo leži na Ministarstvu financija. Seljake dakako ne treba podcjenjivati. Kao i njima, i ostatku javnosti nevažno je koje je ministarstvo odgovorno, bitno je da se zahtjevi seljaka ispune u najkraćem mogućem roku. Oni su i legitimni i legalni i o njima spora nema.
Ministar financija Ćiril Minoski objasnio je medijima da je poticaje nemoguće isplatiti jer ne postoji nova vlada što je stvorilo poveće pravne prepreke u isplati poticaja. On se nada da će se sve riješiti do 30 juna. Radi se naime o još jednom arbitrarnom datumu koji se trenutno čini dovoljno daleko da se nikad ne dogodi. No, dobro poučeni u iskustvu s VMRO-DPMNE-om seljaci vjerojatno neće pristati na ovaj rok.
Titovi bunkeri
A koliko daleko su stvari otišle, govori nam i današnja panika po makedonskim medijima. Netko je naime proširio vijest (ili trač, još je nejasno) da su Gruevski i Ivanov dali naredbu obavještajnim službama da se očiste i opreme “tajni” Titovi bunkeri u koje bi se oni sakrili. Ivanov navodno planira uvesti izvanredno stanje i kontrolu dati vojsci. No, prema makedonskom Ustavu, vojska ne može i ne smije intervenirati na vlastiti narod. VMRO-DPMNE apriorno niječe čišćenje bunkera i uvođenje izvanrednog stanja, no novinari, ne puštaju ovu priču na miru. Da li u žeđi za vijestima koje se ne tiču Zaevljevog optimizma što, u situaciji stagnacije, već postaje predmetom poruge, ili jer se radi ipak o točnoj informaciji, ne znamo zasad.
Podsjetimo, izbori u Makedoniji održani su u decembru 2016. godine. Od tada se čeka formiranje vlade. Zadovoljavajući broj potpisa prikupila je koalicija koja se sastoji od socijaldemokratskog SDSM-a i svih albanskih stranaka. Međutim, predsjednik države, Đorđe Ivanov, odbio je dati mandat Zoranu Zaevu, predsjedniku SDSM-a. Najveći broj parlamentarnih mjesta osvojio je VMRO-DPMNE, stranka koja je uzrok aktualne krize i koju su upornim dvogodišnjim protestiranjem srušili sami građani. Međutim, zbog toga što VMRO-DPMNE više nalikuje kriminalnoj i klijentelističkoj organizaciji nego političkoj stranci, niti jedna druga stranka u zemlji ne želi više s njima koalirati (dobrim dijelom i zato što bi im to značilo političko samoubojstvo), a za samostalnu vladu nisu imali potreban broj zastupničkih mjesta. Od tada do danas u medijima se izmjenjuju vijesti o optimizmu Zaeva koji čeka da formira vladu, i pozivu VMRO-a na nove izbore. Pristaše na ulicama imaju jedni i drugi, iako su trenutno glasniji organizirani članovi VMRO-a. Zaev niže hipotetske scenarije, Gruevski izaziva regionalnu krizu narušavanjem odnosa s Albanijom, a “nemoćni” diplomati prividno se zgražaju ignoriranju koje im pruža makedonski predsjednik. I tako u krug.