Sindikat visokog obrazovanja Kantona Sarajevo objavilo je priopćenje u kojem u potpunosti odbacuju novi Prijedlog zakona o visokom obrazovanju radi toga što su sindikati izostavljeni iz sastavljanja prijedloga jer je time ispuštena perspektiva radno-pravnih odnosa, kao i pitanja sindikalnog organiziranja. Također, “proces izrade i donošenja novog Zakona o visokom obrazovanju Kantona Sarajevo pratila je nedovoljna transparentnost kompletnog procesa, kako prema javnosti, tako i prema akademskoj zajednici. U izradu prednacrta Zakona nisu bili uključeni svi akteri zainteresovani za donošenje, odnosno inoviranje postojećeg Zakona, pa samim tim proces je u svom startu manjkav i ponavljamo nedovoljno transparentan za jedan od ključnih Zakona u ovoj oblasti”. Njihov je konačni zaključak da je zakon “neprihvatljiv, paušalan, destruktivan i u pogledu kvaliteta u odnosu na postojeći zakon pravi korak unazad”.
Kao najveće mane Prijedloga iznosi se “nepostojanje temeljite i kvalitetne analize visokog obrazovanja koju je trebao inicirati i voditi predlagač i to kao prethodno pitanje prije izrade samog Zakona”. Iako je vjerojatno u pravu kad iznosi sve ove optužbe, Sindikat visokog obrazovanja u jednome je zaključku u krivu, a to je kad kažu da se prijedlogom zakona postižu efekti poput “daljnje destrukcije autonomije i nezavisnosti Univerziteta” te da se povećava “politička, financijska, upravljačka i administrativna ovisnost o institucijama vlasti” kao i da se radi o “neprimjerenoj kontroli” koja je u potpunosti u suprotnostima sa standardima koji važe na europskim visokoškolskim ustanovama.
Iluzija europskih vrijednosti
Slijepa vjera u vrijednosti okvira oko kojeg je postavljen europski sustav obrazovanja je pogrešan pristup i ponovno svjedoči o niskoj razini razumijevanja vlastitog konteksta BiH u širem europskom prostoru. Nekritičnost prema EU nužno znači i nepotpuno razumijevanje vlastitih prednosti npr. u odnosu na europski obrazovni prostor. Naime, upravo je Bolonjska obrazovna reforma donijela post-socijalističkim zemljama sve ove efekte kojih se Sindikat VO Kantona Sarajevo plaši. Stoga je vjerojatnije da je Prijedlog zakona u skladu sa “europskim vrijednostima”. U odnosu na autonomiju jugoslavenskih univerziteta, ona europskih je suženija jer su europski univerziteti “integrirani” – na njima odluke donose usko postavljeni odbori koji se sastoje od tehno-menadžera. Nasuprot tome, balkanska sveučilišta demokratskije su ustrojena – odluke se donose na razini odsjeka, pa fakulteta, pa tek onda univerziteta u cijelosti. Također, europska obrazovna autonomija prečesto podrazumijeva financijsku autonomiju od javnog financiranja i prepuštanje obrazovanja tržištu, te pristajanje na logiku da je obrazovanje tek roba kojom je potpuno dopušteno trgovati. Dok obrazovni sindikati u BiH ne artikuliraju svoje pozicije u kontekstu komercijalizacije obrazovanja, njihova je bitka unaprijed izgubljena, ma kakve ustupke u konačnici dobili po pitanju širine mogućnosti štrajka ili kolektivnog ugovora.
Temeljna kontradikcija otpora novom Prijedlogu zakona sastoji se, dakle, u slaboj osviještenosti procesa u europskom obrazovnom području, i strahu da će BiH ostati van tog prostora. Pa ipak, razloga za strah nema – “emancipacija” visokog obrazovanja od javnog financiranja i prebacivanje tereta troškova obrazovanja na pojedince, sasvim je u skladu i u trendu sa europskim obrazovnim reformama. S druge strane, strah od političkih imenovanja na univerzitetima je itekako stvaran problem, i kao što je već za Bilten zaključio Mario Kikaš “trenutni val reformizma u obrazovanju u BiH zadovoljava čak i ideološku komponentu daljnje reprodukcije nacionalizma stvaranjem uvjeta za stranačku kontrolu sveučilišta i kadroviranja njihova vodstva”. No, otpor tome ne može se naći u europskim obrazovnim vrijednostima, prije u sličnim otporima u susjednim zemljama….