Pored okupiranih plaža, uvertiru u početak nove turističke sezone u Hrvatskoj obilježile su medijske žalopojke poslodavaca o manjku sezonske radne snage. Uglavnom su ti izvještaji bili uokvireni optužbama prema onima koji čine taj manjak: radnici koji ne žele da rade. No uskoro je neumoljivost brojki postepeno demantirala uobičajeni prokazivački žanr poslodavaca: radnika naprosto nema ili im ne pada napamet raditi u groznim uvjetima i s nedostatnim plaćama.
A nema ih, pogotovo u slavonskom bazenu, jer su naprosto odlučili sreću potražiti u inozemstvu, mahom u Irskoj ili Njemačkoj. Poslodavci nastoje doskočiti problemu tako što, između ostalog, traže povećanje kvote za strane radnike. Čitaj: one koji bi zbog okolnosti na tržištu rada u svojim zemljama pristali raditi za niže plaće. Problem manjka (poslušne) radne snage u turizmu ne muči samo hrvatske poslodavce. Naime, predsezonska potraga za jeftinom radnom snagom obilježava i pripreme za turističku sezonu u Bugarskoj.
Prema izjavi predstavnice poslodavaca iz najvećeg resorta na Crnom moru, Bugarskoj nedostaje između 15 i 20 tisuća radnika. Razlog: naprosto neće da rade ili poslove traže u inozemstvu. Spas predstavljaju jedino strani radnici iz susjednih zemalja poput Ukrajine ili Moldavije koji su spremni raditi za iznimno niske plaće. Sindikati, naravno, osporavaju tvrdnje poslodavaca i rješenje problema nude u podizanju plaća. Prema njihovim izračunima, plaća u turističkom sektoru u Bugarskoj gotovo je višestruko manje nego na primjer u Španjolskoj, kamo i mnogi Bugari odlaze raditi. A niže su otprilike i dvostruko nego u Hrvatskoj. Također, protive se i odluci o povećanju kvote za strane radnike jer se time ruši cijena rada.
Dakle, turizam bi osim turista trebao donijeti i migracije na temu lančanog smanjenja cijene rada: nama dolaze Bugari, Bugarima Ukrajinci, a Ukrajincima…