Budućnost aerodroma u Tivtu prometnula se posljednjih dana u jedno od važnijih političkih pitanja u Crnoj Gori. Naime, prema najavama, vlada planira aerodrom dati u dugoročni zakup nekoj privatnoj firmi, koja bi imala obavezu njegove rekonstrukcije. Iako nazvan po malenom gradiću od svega desetak tisuća stanovnika, tivatski je aerodrom zapravo najprometniji u zemlji, jer preko njega putuje većina ljetnih turista na crnogorskom dijelu jadranske obale. Dapače, promet je toliki da su mu kapaciteti nedovoljni, pa otuda i opravdanje za dogovor s privatnim “partnerom”. No oporba s pravom upozorava kako vlada zapravo s vremenom planira barem djelomičnu privatizaciju oba crnogorska međunarodna aerodroma.
Vlada to naposljetku ni ne skriva, navodeći da se time “dijele strateški rizici”. Da su rizici suradnje s privatnim koncesionarima znatni, iako su uglavnom samo na strani države, jasno pokazuju i dva primjera iz zračnog prijevoza iz susjedstva. Hrvatska je iz sličnih razloga koji se ponavljaju u Tivtu dala novoizgrađeni terminal zagrebačkog aerodroma u koncesiju. No posljednja dva mjeseca od kad je terminal otvoren nižu se prigovori na njegovu funkcionalnost. Prema tvrdnjama avioprijevoznika, prosječna kašnjenja su se znatno povećala i u frekvenciji i u vremenu, a zbog malih kapacitete povremeno se mora koristiti i stari terminal, što vrijeme čekanja dodatno povećava.
Uz to, na aerodromu ne radi dovoljno ljudi, a osobit je problem prijevoz prtljage, čiji je uzrok prema nekim tvrdnjama odustajanje koncesionara od izgradnje posebnog prostora za sortiranje. Javno-privatnim partnerstvom nije se osobito usrećio ni srpski avioprijevoznik Air Serbia, koji je nedavno najavio oštre uštede ukidanjem linija i povećanjem broja sjedišta u avionima. Ambicioznu, i po svemu sudeći neuspješnu strategiju agresivnog širenja na tržište, do sad je uglavnom financirala država Srbija subvencijama, no one bi morale biti ukinute sljedeće godine. Iz državne je blagajne tijekom 2014. i 2015. Air Serbiji otišlo gotovo 120 miliona eura, dok je dobit u isto vrijeme bila mršavih 6,6 milijuna, piše Poslovni dnevnik.
Sve to, baš kao i u Zagrebu, dovodi smislenost cijelog projekta u pitanje, i to nakon što je u njega ulupana velika količina javnih sredstava.