Ili je moral ili je stabilnost, čini se da nema treće. Čini se da su to jedine političke opcije koje se nude hrvatskim građanima, barem kad je riječ o dvorskoj politici, pored onih naprosto debilnih koje nećemo imenovati. Nakon otprilike mjesec i pol dana od naprasnog razrješenja Mostovih ministara, danas dobivamo rekonstruiranu Vladu. Kao što je poznato, podršku i dovoljan broj ruku u parlamentu će HDZ-u donijeti Hrvatska narodna stranka (HNS). Zauzvrat će “narodnjaci”, kako im tepa Milijan Brkić nastojeći ih približiti sumnjičavoj stranačkoj bazi, dobiti dva ministarstva i funkciju potpredsjednika Vlade.
Dakle, stvar ide otprilike ovako: premijer Andrej Plenković svaki svoj potez stavlja u službu mitske stabilnosti, a svi oni koji otpadnu iz kombinatorike stabilnosti, na raspolaganju imaju nešto moralnog kapitala za ušićariti i pokušati ga oploditi na nekim idućim izborima. Da ne bi bilo zabune: premda se cijelo vrijeme postavlja u ulogu sveznajućeg pripovjedača koji građanima tu i tamo ponudi teaser za iduću epizode, gradeći upravo na tome imidž profesionalca koji vlada situacijom, Plenković se naprosto cijelo vrijeme kocka. I zasad prolazi, uglavnom s golovima u sudačkoj nadoknadi.
Plenkovićev politički EKG
Od sada već skoro pa zaboravljene božićne najave renacionalizacije INA-e daju se razabrati konture Plenkovićeva djelovanja: duži periodi diplomatsko-birokratske dosade pa jedan snažniji, neočekivani potez (blef). Jedini sadržaj koji se iz Plenkovićeva političkog EKG-a da pročitati jest namjera paralelne eliminacije Mosta i Zlatka Hasanbegovića. S obzirom na razvoj situacije u proteklom periodu, ta eliminacija, po svemu sudeći, nije imala pripremljen i zacrtan, kako premijer voli reći – hodogram, već se zasnivala na ad hoc rješenjima. Ta rješenja spadaju u domenu tzv. političke trgovine. Najprikladniji partner je na kraju ispao HNS.
Posljednjih dana mediji kipte nabrajujući proturječne izjave političara u posljednjih mjesec dana, a pobjedu uvjerljivo nosi sad već bivši čelnik HNS-a Ivan Vrdoljak. Katalogizacija takvih izjava je nužan i hvalevrijedan novinarski posao, samo je problem kad postane i presudno sredstvo objašnjavanja političke mizerije kojoj svjedočimo. U situaciji u kojoj su se kao najpametnija politička rješenja za društveno-ekonomske probleme do sada smislili zabrana pobačaja, STEM revolucija i/ili nacionalizacija Todorićeva dvorca, teško da možemo očekivati više od najotvorenije političke trgovine.
Da sažmemo stvar otprilike, izuzimajući SDP jer se ionako sažimaju sami od sebe. Na strani “stabilnosti” su HDZ i raspadajući HNS. Na strani “morala” su politički improvizatori iz Mosta, heroji javnobilježničkog morala, zatim disidenti iz HNS-a, slavni po ucjenama penzionera iz vremena referenduma o ulasku u EU te Bruna Esih i Zlatko Hasanbegović koji su svoju predanost hrvatskom narodu toliko ozbiljno shvatili da su stranku nazvali doslovno po sebi samima.