Članovi udruge “Djeca rata” Mostar pustili su u četvrtak navečer 150 balona sa Staroga mosta. Radilo se o simboličnoj poruci, alternativnoj akciji, nakon što im je zabranjeno organiziranje prosvjeda na Španjolskom trgu, glavnom mostarskom trgu, a protiv koncerta Marka Perkovića Thompsona i drugih sličnih izvođača. Koncert je, u ovom nacionalno podijeljenom gradu, organiziran s ciljem podrške tzv. “haškoj šestorki” odnosno šestorici bh. Hrvata: Slobodanu Praljku, Jadranku Prliću, Brunu Stojiću, Milivoju Petkoviću, Valentinu Ćoriću i Berislavu Pušiću. Njih je na prvostupanjskoj razini haški sud osudio na ukupno 111 godina zatvora, dok se drugostupanjska i pravomoćna presuda očekuje do kraja godine.
No, dok se jedne mostarske skupine nadaju poništenju prvostupanjske presude te s tim nadama organiziraju koncert, drugi građani ovog grada – neovisno o nacionalnom predznaku – upozoravaju nas na kontekst i posljedice ovakvog čina.
Prema mišljenju Ines Tanović, mostarske povjesničarke umjetnosti i aktivistice na radu u Sarajevu, problem s koncertom je u tome što se održava kao “podrška ljudima koji su osuđeni za ratne zločine i to dok se čeka drugostepena presuda”. Pritom je posebno cinično, kaže nam, što se “održava na stadionu pod Bijelim brijegom koji je 1993. godine služio kao sabirni centar odakle su ljude deportovali u logore Heliodrom i Dretelj.”
Državni legitimitet
Problem je i legitimitet koncerta, smatra Tanović, koji je dobio službenu i formalnu konotaciju samim činom da ga je organizirala Udruga Hrvatsko Srce Nade-Mostar, pod pokroviteljstvom Odjela za branitelje Hrvatskog Narodnog Sabora te Zaklade za pružanje pravne pomoći hrvatskim braniteljima HVO-a. “Time se stječe dojam da sama vlast podržava ovaj koncert”, dodaje. Ironije, ili kontradikcija ima još: naime, “prije samo mjesec dana HNS je bio suorganizator konferencije na temu Hrvati u BiH nositelji europskih vrijednosti”.
S ovim se slaže i drugi Mostarac, kritičar i publicist Mario Kikaš, koji smatra da je u ovoj priči najzanimljivije “balansiranje HDZ-a BiH između promoviranja sebe kao “europske opcije” i održavanja mita o Herceg Bosni, preteče Trećeg entiteta, što je zapravo bila ratna tvorevina koja je provodila službenu politiku etničkog čišćenja. Jednako je zanimljivo to što zločini nad Bošnjacima, odnosno etničko čišćenje Hercegovine u bošnjačkom službenom imaginariju i “žrtvoslovu” kotiraju puno niže nego Srebrenica i zločini po Bosni”. Tu onda imamo “situaciju da npr. na Thompsonov koncert bošnjačke elite neće toliko graknuti jer ih to toliko ne dira. Mostar je za njih predaleko i nije im politički najbitniji.”
No, europske vrijednosti koje se ovim koncertom podržavaju bliže su onima iz doba fašizma nego tekovinama EU na koje udruga zapravo cilja….
Nesuočavanja
Tanović ističe da je Mostar grad koji već 8 godina nije proveo izbore, de facto nema vlast i paraliziran je, te u tom kontekstu ovaj koncert sa simbolikom koju nosi samo dodatno produbljuje nacionalne tenzije. “No, imamo u BiH i suprotan primjer”, kaže Tanović, “u Prijedoru nakon nekoliko godina održavanja Dana bijelih traka dolazi do određenih promjena koje iako su male, znače puno, dok se u Mostaru stvari ne mrdaju s mrtve točke”. Mostar se, smatra Tanović “nikad nije suočio sa ’93. i ’94. godinom i ulogom HVO-a ali i Hrvatske generalno za dešavanja u Hercegovini i srednjoj Bosni. U Prijedoru se barem došlo do toga da lokalni list “Kozarski vjesnik” objavi čitulju za 102 ubijene djece i da gradsko vijeće odgodi sjednicu radi obilježavanja Dana bijelih traka. U Mostaru je to trenutno još uvijek nezamislivo.”
Kako bi i bilo zamislivo, nastavlja ona, kad se svi događaji iz tih godina ignoriraju, a trenutna vlast u Hrvatskoj daje podršku svemu što se događa u Mostaru. “Ja nisam sigurna da će ostati presuda za udruženi zločinački pothvat. Ukinut će je i time će Hrvatska još jednom da opere ruke od Bosne. Sav cinizam pritom je sažet u izjavi jednog od organizatora koji je kazao da je ovo koncert ljubavi i mira”, zaključuje Tanović.