Iako se danas ujutro glasovi još uvijek broje, čini se izvjesnim da je na jučerašnjim izvanrednim parlamentarnim izborima na Kosovu pobijedila “koalicija ratnika”. Radi se o savezu Demokratske stranke (PDK), Saveza za budućnost (AAK) i Inicijative za Kosovo (Nisma), stranaka koje su često bile na suprotstavljenim stranama tijekom dugotrajne političke krize koja je i izazvala prijevremene izbore, ali koje ujedinjuje činjenica da ih vode bivši zapovjednici Oslobodilačke vojske Kosova (UÇK). Njihov kandidat za premijera je Ramush Haradinaj, koji je već ranije kratkotrajno držao tu poziciju, ali ju je morao napustiti početkom 2005. zbog optužnice za ratne zločine koja je protiv njega podignuta na Haškom sudu.
Haradinajevi procesi u Haagu trajali su do kraja 2012. godine, kada se uspješno obranio i vratio kosovskoj politici kao predsjednik AAK. Međutim, početkom ove godine je ponovno uhićen u Francuskoj, na temelju međunarodne tjeralice koju je za njim raspisala Srbija. Od tjeralice i izručenja Srbiji naposljetku nije bilo ništa, ali su tenzije vezane uz te događaje Haradinaja lansirale među popularnije političare. Tomu su svakako doprinijele i njegove kasnije polemike sa srbijanskim političarima koje su uključivale šovinističke provokacije s obje strane. S obzirom da je normalizacija odnosa sa Srbijom neizbježan prioritet svake kosovske vlade (ne samo zbog zahtjeva EU), neizvjesno je kako će se proces odvijati s Haradinajem na čelu.
Pogotovo ako se potvrde pretpostavke da “ratna koalicija” neće imati većinu. Naime, njihovi konkurenti iz nešto umjerenije koalicije koju vodi Demokratska liga (LDK) te ekstremnije nacionalistički pokret Samoopredjeljenje (Vetëvendosje!), koji je na izbore izašao samostalno, vode mrtvu trku za drugo mjesto. Ni jedni ni drugi nisu prirodni saveznici Haradinaju. Računicu dodatno komplicira činjenica da je 20 od 120 mjesta u parlamentu predviđeno za manjine, od čega 10 za Srbe. Svih deset će čini se osvojiti Srpska lista, izravno povezana s vladom Srbije. S obzirom na komplicirane odnose, teško je zamisliti formiranje vlade, no dosad su se ljuti protivnici redovito pokazivali spremnima za blisku suradnju radi zajedničkog vladanja.
To neprestano etničko i političko huškanje među strankama iza kojeg redovito slijede “bratski” dogovori možda je već doprinijelo biračkom razočaranju. Naime, svakako je najvažniji rezultat ovih izbora izlaznost niža od 40%.