Pod egidom ekskluzivnosti jučer je u riječkom Novom listu objavljen prvi dio intervjua s predsjednicom Republike Hrvatske Kolindom Grabar-Kitarović. Koliko je intervju bio ekskluzivan govori činjenica da ga pored novinara Edija Prodana potpisuje i glavni urednik Novog lista Robert Frank. Ipak, već iz samog uvoda postaje jasno da ga je mogao potpisati i predsjedničin ured za odnose s javnošću.
Tako saznajemo da je razgovor, na koji je predsjednica rado pristala, “vođen na nekoliko razina i u nekoliko dana. Početak mu seže u njezin prošlotjedni posjet Rijeci, Martinovom Selu, Korzu, Trsatu. Svim onim dragim mjestima njezine mladosti.” Međutim, čini se da predsjedničin posjet rodnom kraju nije bio dovoljno dug da se odradi intervju. Naime, u Rijeci je odrađeno samo fotografiranje: “Mada, fotografiranje je bilo toliko sveobuhvatno, pa su riječi morale pričekati ponedjeljak kad smo u Predsjedničkim dvorima, u iscrpnom razgovoru dotakli značajan broj tema, u velikoj mjeri i onih koje imaju i sudbonosni značaj po opstojnost i budućnost Hrvatske.” Mašala.
Ekonomski analitičar s malo većim ovlastima
Prije nego obratimo pažnju na predsjedničine odgovore, valja dodatno pojasniti pristup i perspektivu onih koji su postavljali pitanja. I za to je dovoljan citat, bez posebnih pojašnjenja: “Prva hrvatska predsjednica tako čini velike, značajne pomake u međunarodnoj afirmaciji zemlje na čijem se čelu nalazi, uspijeva i u značajnoj animaciji domaćih gospodarstvenika kao i u senzibiliziranju stranih investitora. Pantovčak pokazuje i zavidnu evoluciju političkih stavova, ili da pojednostavimo: predsjednica se ponaša baš onako kako to od nje i zahtijeva funkcija – predsjednički.” Pored vrhunske stilizacije ekonomske zavisnosti – senzibiliziranje stranih investitora – autorima se malo omaklo i, zasigurno nenamjeravano, patroniziranje predsjednice: zavidna evolucija političkih stavova. Valjda joj na početku mandata nisu baš bili zavidni.
A u čemu se očituje zavidnost sadašnjih stavova? Sudeći prema odgovorima, na beskompromisnom inzistiranja na ekonomiji kao ključnom društvenom pitanju. Predsjednica je nekoliko puta kroz intervju tzv. ideološka i vrijednosna pitanja odagnala kao irelevantna i zapravo pozvala na njihov bojkot. Potpuno uživljena u ulogu jamca stabilnosti, predsjednica se naprosto pretvorila u ekonomskog analitičara s nešto malo većim ovlastima. Ipak, dok su odgovori manje-više oscilirali između rjeđih i češćih floskula, jedan je bio posebno zanimljiv.
Senzibiliziranje investitora
Na pitanje o viziji razvoja, predsjednica je, između ostalog, navela i sljedeće: “Moramo se također osloboditi predrasuda o izvorima kapitala. Postoji samo jedna podjela – novac je ili čist ili prljav, sve je ostalo nebitno.” Ne znamo je li predsjednica imala neki konkretan kapital na umu: npr. onaj češko-slovačkog investicijskog fonda u čijem je Novi list vlasništvu ili onaj Knighthead Capital Managementa, američkog “strvinarskog” fonda koji je nedavno ušao u kreditiranje Agrokora.
Bez obzira na motivaciju, predsjednica je izrekla neospornu istinu i zapravo najavila post-Agrokor fazu hrvatske ekonomije. Nakon što je postalo razvidno da se domaća buržoazija ne može oduprijeti stranoj konkurenciji niti uz obilnu pomoć države, naprosto se moramo prepustiti vjetrometini tržišta. Osim jasne povijesne dijagnostike, predsjednica je ispravno naznačila i da se kapital ponaša po istim načelima stjecanja profita, neovisno iz koje države dolazio. Ono što je predsjednica propustila dodati, i tako si priuštila da joj velika većina preostalih odgovora bude u proturječju s ovim, jest da s takvom razvojnom vizijom postaju prilično izlišnima i njena i premijerska funkcija: preostaje im jedino “senzibiliziranje” investitora. A teško se sjetiti drukčijih metoda senzibiliziranja osim snižavanja poreza i cijene rada.