Kao što su jasno pokazali rezultati nedavnog referenduma, Stranku pravde i razvoja (AKP) turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdoğana ne može ugroziti ni jedna opozicijska stranka. Najveći predstavnik opozicije, Republikanska narodna stranka (CHP), već petnaest godina tavori između 20 i 25% i ne pokazuje znakove da bi skoro mogla ostvariti nekakav napredak. To je donekle neobično jer je riječ o stranci koju je osnovao Mustafa Kemal i koja je do kraja Drugog svjetskog rata službeno bila jedina dopuštena. Bez obzira na stidljive otklone vladajućeg AKP-a od kemalističkog nasljeđa i pokušaje rehabilitacije osmanskog političkog nasljeđa, suvremena je Turska Republika još uvijek izgrađena na politikama koje je uspostavio upravo CHP.
Danas je to, međutim, primarno stranka relativno sekularne i urbane srednje klase iz gradova na egejskim obalama, koja vrlo sumnjičavo gleda prema Erdoğanovom projektu “umjerenog islamizma”. AKP je, nasuprot tome, uspio iza sebe okupiti velik dio ruralnog i anadolskog stanovništva, što uključuje jednako siromašne – razočarane nesposobnošću kemalizma da osigura ravnomjerni razvoj – kao i nove tajkune željne preuzimanja pozicija koje su do nedavno bile rezervirane za vesterniziranu i obrazovanu “staru buržoaziju”. U takvoj podjeli uloga, protiv CHP-a jednostavno radi demografija. Nesposobnost te stranke da probije “stakleni strop” ne može se prevladati taktikom čekanja ili učvršćivanja postojećih pozicija.
Vjerska simbolika
Stoga se CHP po svemu sudeći odlučio za ulazak u Erdoğanov prostor. Povod za to bila je presuda parlamentarnom zastupniku CHP-a Enisu Berberoğluu za “terorizam” – što je u Turskoj univerzalna šifra za sve političke prekršaje – zbog toga što je sudjelovao u otkrivanju činjenice da su turske tajne službe ilegalno naoružavale džihadističke grupe u Siriji. U znak protesta, lider CHP-a Kemal Kılıçdaroğlu je prošlog četvrtka započeo 450 kilometara dug marš od Ankare do Istanbula nazvan “maršem pravde”. Nimalo slučajno, termin “pravda” (adalet) prva je riječ i u imenu vladajućeg AKP-a. Protestno pješačenje ima vrlo izraženo vjersku simboliku, a da ona nikome ne bi promakla potrudio se sam lider sekularne opozicije koji je Erdoğanu poručio da “svaki faraon dočeka svog Musu [Mojsija]”.
Šezdesetosmogodišnjeg Kılıçdaroğlua na hadžiluku (ili “svetom maršu” kako ga sam naziva) prate sljedbenici, a usput zastaje u selima gdje s dobrim domaćinima jede ramazanski iftar, odnosno prvi obrok nakon zalaska sunca. Da bi mučenička slika bila potpuna, jedan je muškarac nažalost preminuo od srčanog udara slijedeći lidera CHP-a na njegovom putu. Koliko će ovaj manevar najveće opozicijske stranke biti efektan ostaje da se vidi, no već sad je jasno da je slika CHP-ovih isposnika s jedne te Erdoğana koji im iz svoje palače svakog dana prijeti hapšenjem s druge strane vrlo efektna. Naime, sasvim predvidivo, turski je predsjednik zaključio da su marš zapravo potajno organizirali “teroristi”.