Bosanskohercegovački novinari nemalo su se iznenadili, i naljutili, kad su u svojim inboksima pronašli poziv sarajevskog javnog prijevoznika GRAS-a na predstavljanje friško opranih gradskih vozila. Da stvar bude gora, to nije prvo takvo GRAS-ovo priopćenje. Tjedan dana ranije poslali su slično s obavijesti da je proces pranja vozila javnog gradskog prijevoza u tijeku.
No, na predstavljanju se pokazalo da se ne radi tek o užasno lošoj PR kampanji (s jedne strane ponižavajućoj za sve recipijente a s druge, tako tipičnom za BiH medijsko polje) radi koje bi osoba zadužena za PR GRAS-a trebala dobiti izgon iz sektora. Cinična bosanska stvarnost ponovo se pokazuje gorom od nepatvorene naivnosti i inercije tamošnjih novinara.
Kampanja je naime, trebala poslužiti kao legitimacija novog poskupljenja karata javnog prijevoza. Ili, kako je to eksplicitno kazano na samom predstavljanju: 50 vozila oprano je i očišćeno u rekordnom roku od tjedan dana, dok je inače taj proces ranije trajao mjesecima. Naravno, zbog povećanih troškova koje učinkovito pranje autobusa i tramvaja zahtijeva, građani Sarajeva mogu očekivati novo poskupljenje cijena u javnom prometu.
Kakvi mediji takvo društvo
Očajna PR kampanja indikator je da je omražena sarajevska firma ostala potpuno bez argumenata za dizanje cijena i traženja još više sredstava za svoje poslovanje. Dok i inače slovi kao rupa bez dna u kojoj su, sumnja se, koruptivnim radnjama, nestali milijuni i milijuni eura javnog novca, sve više gubi u takmičenju s privatnim prijevoznikom u javnom prometu u Sarajevu. Pritom je GRAS svojim javno neodgovornim ponašanjem privatnim prijevoznicima olakšao utakmicu, te je za ostvarivanje tržišne prednosti građanima bilo dovoljno ponuditi – pouzdanost.
Odgovornost ovdje ne leži samo na očajnom PR-u već i na bh. novinarima koji sedirano, nekritički, nepotpuno i bez istraživanja prenose sve što im establišment ponudi. Jasno je da je teško baviti se novinarstvom u BiH (potplaćenost, cenzura, autocenzura, fizička ugroženost) i zadržati zdrav razum i kritičnost. No, ako medijski sektor jedne zemlje gotovo u potpunosti izgubi kritički aparat, pa svijest o vlastitoj društvenoj odgovornosti, te u konačnici i javnoj funkciji novinarstva kao uopće smislu postojanja ove struke, onda se ne treba čuditi niti tome što GRAS 25 godina prolazi nekažnjeno, i što se PR-u te firme čini legitimno povećanje cijena karata opravdati češćim pranjem vozila.