Potaknuta učincima nedjelovanja u slučaju kredita vezanih uz švicarski franak, Hrvatska narodna banka (HNB) se nastoji pripremiti za eventualne probleme s kreditima s promjenjivim kamatnim stopama. Ili si barem osigurati alibi. Za razliku od problema sa “švicarcima” koje se uzrokovale oscilacije u tečaju, ovaj put izvor rizika leži u možebitnom rastu cijene novca koji bi se prelio u više rate kredita.
Naime, dvije trećine kredita kućanstava vezano je uz promjenjivu kamatu, a u slučaju stambenih kredita taj se udio penje na 75%. A više od 50% tih stambenih kredita vezano je uz Euribor kao referentnu kamatnu stopu. Prema izračunima, rast Euribora od 1% povećao bi razinu otplatnih rata za 10%. Visinu Euribora u priličnoj mjeri određuje referentna kamatna stopa Europske centralne banke (ECB). S obzirom na program tzv. monetarnog popuštanja u nastojanju poticanja ekonomije eurozone, ta se stopa nalazi na povijesno niskim razinama.
Sistemski rizik i osobne procjene
No, neizvjesno je koliko će ta politika trajati. Za sada iz ECB-a tvrde da će ju i dalje provoditi. Međutim, rast cijene novca mogao bi imati kobne posljedice po kućanstva, ali pridonio bi i obrisima sistemskog rizika za hrvatski bankarski sustav u cjelini ako bi došlo do porasta nenaplativih kredita. Po novoj odluci HNB-a, banke će od 1. kolovoza morati klijentima ponuditi i kredite s fiksnom kamatnom stopom. Radi se zapravo o proširenju nedavne odluke koja je uključivala i nužnu ponudu kunskih zajmova. Također, najesen se očekuje slična odluke i za postojeće kredite.
Kako ističe viceguverner Vedran Šošić, srž ovih poteza je osvještavanje rizika kod ljudi, a ne nagovor: “to uvijek treba biti odluka pojedinca”. Dakle, građane se informira, ali rizik ostaje u domeni njihove osobne procjene. Mogu se “zaštititi” odlukom o nešto skupljoj fiksnoj kamati, a mogu pokušati proći povoljnije riskirajući nastavak trenda niske cijene novca. S druge strane, regulator će bankama izaći u susret labavljenjem kriterija za kolaterale prilikom strukturnih repo aukcija kako bi se osigurala potrebna likvidnost za rast kunskih kredita.
Ukupno gledajući, situacija je povoljnija nego u periodu koji je prethodio krizi “švicaraca”, ali se i dalje sistemski rizici prelamaju kroz osobne procjene.