Čim je prošle subote sletio na aerodrom u Birminghamu, poljskog svećenika Jaceka Międlara uhitila je britanska policija. Ovaj dvadesetosmogodišnjak trenutno je zvijezda europske ekstremne desnice, poznata po antisemitskim, antiislamskim i antiženskim izjavama. Tog je dana trebao održati govor na skupu koji je organizirala nacistička strančica Britain First (Britanija prva). Międlar je samo jedan od niza stranih ličnosti koje su pokušale ući u Englesku radi ovog skupa mržnje, ali on je ujedno i posebno važan gost zato što je trebao pomoći u mobilizaciji Poljaka koji rade u Engleskoj (a kojih je više stotina tisuća) protiv njihovih muslimanskih susjeda. Iako su poljski “gastarbajteri” i sami predmet mržnje britanske ekstremne desnice, njihovo se prisustvo ipak tolerira kada se radi o borbi protiv muslimana.
Stranka domaćin – među čijim su osnivačima i vođama bivši rasistički huligani i osobe povezane s odredima smrti koji su djelovali u Sjevernoj Irskoj 1980-ih, te čiji su članovi sumnjičeni za sudjelovanje u ubojstvu laburističke zastupnice Jo Cox – svoj je prosvjed paradoksalno nazvala skupom protiv terorizma. Riječ je dakako o još jednom pokušaju da se nedavni napadi muslimanske ekstremne desnice iskoriste u svrhu jačanja pozicija kršćanske ekstremne desnice. Prijetnje skorim “ratom civilizacija” koje izriču britanski desničari izgledaju kao da su prepisane iz ISIL-ovih publikacija na engleskom i teško bi bilo među njima promaći kakvu značajniju razliku. Ali retorika nažalost nije jedina stvar koji europski nacisti preuzimaju od svojih ideoloških blizanaca, europskih džihadista.
Od folklora do oružja
Tijekom mjeseca Ramazana, u Britaniji su se dogodila dva incidenta u kojima su muslimani napadnuti automobilima. Tu je metodu “patentirao” ISIL prošle godine, kada je pozvao simpatizere koji ne mogu nabaviti eksploziv da ozljeđuju svoje susjede drugim metodama, poput gaženja vozilom. To dakako nisu bili jedini napadi. Mančesterska je policija nedavno objavila kako je u mjesec dana nakon džihadističkog napada na tinejdžerski koncert u kojem je poginulo 22 ljudi zabilježila 224 zločina iz mržnje protiv muslimana, u odnosu na 37 u istom mjesecu prošle godine. Slična eskalacija zabilježena je i u zemljama poput Austrije, u kojima nije bilo džihadističkih bombaša. No ako su ovi incidenti samo ilustracija rastućih tenzija među različitim vjerskim grupama u Europi, događaji u Njemačkoj su puno zlokobniji.
Tamošnja je policija nedavno objavila kako je otkrila kampove za vojnu obuku smještene u šumi u Tiringiji. Tamo su se po svemu sudeći za terorističke napade pripremali članovi tzv. pokreta Reichsbürgera (odnosno “građana” propalog Reicha). Ova scena, koja je ranije doživljavana kao karikaturalna folklorna grupa nacističkih nostalgičara, prošle je godine bila upletena u dva oružana incidenta u kojima je poginuo i jedan policajac. Reichsbürgeri, koji ne priznaju postojeću Saveznu Republiku, već sebe smatraju jedinim pravim predstavnicima autentičnog njemačkog Reicha, proteklih su godina s aktivnosti poput izdavanja lažnih pasoša nepostojeće države prešli na obuku za oružanu obnovu nacističke Njemačke. Paralele između lažnog “njemačkog Reicha” i lažnog “islamskog kalifata” je pritom teško ignorirati.