Članovi hrvatske vlade, sukladno odluci o čvršćem partnerstvu središnjih i lokalnih vlasti, jučer su se u slavonskom gradu Požegi sastali s predstavnicima županija, gradova i općina s ciljem pokretanja ravnomjernog regionalnog razvoja Hrvatske, a premijer Andrej Plenković naveo je da će se takvi sastanci održavati dva puta godišnje. Sukladno lokaciji susreta, glavna je tema bila razvoj ove regije pa je održana i druga sjednica Savjeta za Slavoniju, Baranju i Srijem na kojem je najavljena revitalizacija slavonskih županija kroz provedbu Projekta Slavonija, Baranja i Srijem, o čijim smo upitnim ishodima već pisali.
Po svemu sudeći,višegodišnje pustošenje hrvatske periferije i osjetno slabljenje socijalne države, trebali bi popraviti europski fondovi. Pored spomenutog plana obnove Slavonije, koji objedinjuje niz projekata financiranih iz europskih strukturnih i investicijskih fondova, na jučerašnjem je okupljanju predstavljen i program za zapošljavanje žena “Zaželi” koji će biti financiran sredstvima iz Europskog socijalnog fonda (ESF). Dijelom se to uklapa i u Plenkovićevu optimističnu prognozu da će do kraja mandata zaposlenost u Hrvatskoj doseći 68 posto, da ne napominjemo da će u regiji kojoj kronično nedostaje radnih mjesta i koja bilježi ogroman porast ekonomske migracije, svaka mjera zapošljavanja biti toplo pozdravljena.
“Zaželi” zapošljavanje žena
Ministarstvo rada i mirovinskoga sustava prošli je tjedan najavilo taj program kojim će se omogućiti pristup tržištu rada “ženama pripadnicama ranjivih skupina s naglaskom na teško dostupna, ruralna područja i otoke”, a njih bi zapošljavale jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave te neprofitne organizacije, za minimalnu plaću koja bi dolazila iz Europskog socijalnog fonda. Program je svoju pilot-epizodu doživio još u travnju prošle godine kada se žurno spašavalo sredstva iz ESF-a koja su morala biti potrošena do kraja godine. Dobro je poslužio tadašnjoj iznimno nestabilnoj vladi koja je bila pod neprestanom prijetnjom izvanrednih izbora pa ne iznenađuje što ga sadašnja ponovno oživljava, uz nešto povoljnije uvjete (dulji period zapošljavanja, uključivanje nešto većeg broja žena – oko 3000, starijih žena i sl.).
Prethodne je godine pomoću novca kojemu je ionako prijetilo “propadanje” (60,6 milijuna kuna) jednim udarcem riješeno nekoliko muha. Prije svega ušminkala se statistika: sa službene liste nezaposlenih maknute su 2594 žene – što je bio predviđeni broj radnih mjesta unutar programa, a njima treba pribrojiti i one koje su odbile zaposliti se na taj način, jer se prema pravilima Hrvatskog zavoda za zapošljavanje (HZZ) oni koji odbiju ponuđeni posao brišu iz evidencije. Druga stvar je ta da se programom, kojim su lokalne vlasti proizvodile radna mjesta, pokušalo smanjiti potrebu za socijalnim uslugama u udaljenim, ruralnim područjima jer se većinom radilo o njegovateljskim uslugama i brizi za starije koji štedljivim općinama i gradovima postaju sve veći problem. Dakle, nikakav blještavi emancipacijski pomak nije se dogodio, kako se u promotivnim materijalima HZZ-a sugeriralo (plakat u kojem se pregača pretvara u bluzu s ovratnikom), osim što su žene za minimalnu plaću po tuđim domaćinstvima obavljale iscrpljujuće “tradicionalno ženske poslove”.
Slično ostalim mjerama aktivne politike zapošljavanja koje provodi HZZ, a koje su vrlo minornim ustupcima postale manje kritizirane i sve više korištene, kao primjerice mjera stručnog osposobljavanja za osobe do 30. godine života, čini se da će se i mjera “Zaželi” unatoč brojnim negativnim iskustvima prošlogodišnjih korisnica, malenim unaprjeđenjima učiniti prihvatljivijom. Tim više, što “teže zapošljive žene” iz zapuštenih hrvatskih regija, teško da mogu računati na Dublin kao rezervnu opciju.