Veliki antiromski prosvjed popraćen šarenilom zahtjeva održan je u nedjelju u Asenovgradu u Bugarskoj. Kakofoničnost zahtjeva svjedoči nikakvoj bugarskoj politici integracije Roma. Tražilo se naime svašta, od povećanja policijskih patrola po gradu, preko rušenja romskih kuća bespravno izgrađenih u romskom naselju, do bolje integracije Roma u društvo. Zanimljivo je da zahtjev za rušenjem bespravnih građevina ne uključuje rušenje svih takvih gradnji u cijeloj Bugarskoj, pogotovo npr. na Crnom moru, već smo u romskim četvrtima. Prisustvovalo je na tisuće građana iz različitih dijelova zemlje, uključujući rock muzičare i nogometne navijače. Prosvjed je reakcija na kolektivnu tuču između devetorice romskih tinejdžera i lokalnog kajakaškog tima. Svih devet Roma optuženo je za napad na kajakaše te se nalaze u pritvoru gdje čekaju suđenje.
Nedjeljni protest peti je ovakav u nizu, piše BIRN. Do eskalacije je došlo nakon što je skupina nasilnih radikala pokušala probiti policijski kordon postavljen kako bi od njih čuvao romsku četvrt. Nasilnici zahvaljujući policiji nisu ušli u romsku četvrt, a najnasilniji među njima su uhićeni. Među trojicom izgrednika koje je zadržala policija nalazi se i samoprozvani lovac na imigrante Petar Nizamov, poznat po nasilnom i ilegalnom “građanskom uhićenju” trojice afganistanskih izbjeglica za što mu je po zakonu prijetilo do 6 godina zatvora. Nizamov je, međutim, oslobođen svih optužbi uz objašnjenje nedostatka dokaza da je počinio djelo koje mu se stavlja na teret. Arogancija suda pritom je patronizirajuća za javnost jer je Nizamov postao slavan upravo po videu uhićenja afganskog trojca koji je izazvao bijes javnosti u medijima i na društvenim mrežama.
Tolerancija države prema ovakvom teškom obliku rasizma vidljiva je iz činjenice da su trojica uhićenih optuženi tek za huliganizam, a ne za poticanje nasilja i zločina iz mržnje ili dovođenje u opasnost ljudskih života. Policija se stoga neopravdano tapša po ramenima da su uspjeli spriječiti ozbiljnije sukobe. Dodali bismo ovaj put. Etničko razdvajanje vodi ka apartheidu, a diskriminacija uvijek ka još većim socijalnim nemirima i još manjoj ljudskoj sigurnosti.