Tek što su rumunjski vladajući socijaldemokrati smijenili neposlušnog premijera iz vlastitih redova i postavili novog, ispostavilo se da i s održanjem njegove discipline postoji problem. Lider socijaldemokrata Liviu Dragnea u očitom je sukobu s premijerom Mihaijem Tudoseom koji se sada pokušava zataškati, ako se već ne može riješiti. Problem naime nastaje iz činjenice da Dragnea kao najmoćnija politička figura u zemlji zakonski ne može zasjesti na najvažniju funkciju zbog optužbi za korupciju, pa je neminovno u neprestanom konfliktu s kolegama koje je prisiljen postavljati iznad sebe u nadi da će ih moći kontrolirati. Vidno iznerviran tom situacijom, Dragnea je nedavno za sve optužio veliku zavjeru protiv sebe (i Rumunjske) u čijem je centru – George Soros.
To je naravno stari trik istočnoeuropskih lidera da privatnu fondaciju na čelu sa Sorosem – čija je politika inače uvijek bila savršeno usklađena s onom američkog State Departmenta – identificiraju kao svog glavnog neprijatelja. Taj manevar ima dvije prednosti. Prvo, izbjegava kritizirati diplomaciju SAD-a prema kojoj se zadržava servilnost. Drugo, koristi se tijekom proteklih stoljeća dobro razrađenim teorijama zavjere u čijem se sjedištu nalaze Židovi koji se bave financijama. Ta paranoična konstrukcija je u predmoderno vrijeme omogućavala crkvi i feudalcima da kroz pogrome pljačkaju svoje židovske susjede i tako akumuliraju kapital, zatim je sličnu ulogu igrala 1930-ih i 1940-ih u kvislinškim režimima, a sada izgleda na vlasti održava i tranzicijsku kompradorsku buržoaziju.
“Sigurnosna” bliskost
Korak dalje u tom smjeru od drugih kolega u susjedstvu napravili su, naravno, u Mađarskoj. Premijer Viktor Orbán proteklih se dana našao u centra dvaju skandala. Prvi je povezan s njegovom pohvalom kvislinškog “regenta” Miklósa Horthyja kao “iznimnog državnika” koja je s pravom razljutila tamošnju židovsku zajednicu. Zatim je ambasador Izraela u Mađarskoj Josi Amrani neočekivano oštrim riječima osudio vladinu kampanju u sklopu koje su diljem zemlje postavljeni plakati sa Sorosevim likom na kojima piše: “Ne dozvolimo da se Soros posljednji smije”. Kampanja je očiti odgovor na opozicijsku kampanju plakatiranja i u tom smislu predstavlja svojevrsni građanski rad na mađarskoj desnici u kojem je antisemitsko trovanje gotovo neizbježno oružje.
Sve se to odvija uoči skorog susreta izraelskog premijera Benjamina Netanjahua s čelnicima zemalja tzv. Višegradske grupe 18. jula u Budimpešti. Stoga je Orbán požurio popraviti odnose davanjem izjava u kojima se divi Izraelu, a pogotovo njegovoj “sigurnosnoj politici”. Antisemitizam se rado koristi kada njime treba delegitimirati opozicija, ali to ne znači da Država Izrael prestaje biti uzor u islamofobnim i represivnim politikama. Ta ljubav uostalom nije jednosmjerna: Netanjahu je sam brzo demantirao vlastitog ambasadora i izrazio potporu svojim mađarskim kolegama. Osim pragmatičnog antisemitizma istočnoeuropskih vladajućih desničara, očito i najdesnija vlada u povijesti Izraela ima svoj vlastiti pragmatični anti-antisemitizam.
Kritika izraelske kolonizacije, otimanja zemlje i kršenja ljudskih prava – antisemitizam. Propagiranje ideje o židovskoj zavjeri protiv Zapada – pa, možemo se dogovoriti.