Prije nekoliko dana na službenom Facebook profilu Vlade Republike Hrvatske jedna se korisnica obratila Vladi i Ministarstvu zdravstva te od njih zatražila da se očituju o brutalnom uskraćivanju zdravstvene usluge koje joj se dogodilo u Petrovoj bolnici u Zagrebu. Pacijentica je primljena u hitnu ambulantu te bolnice jer joj se dogodio spontani pobačaj, nakon čega je trebao uslijediti postupak kiretaže (uklanjanje viška ploda). No, ovaj iznimno neugodan i bolan postupak, pacijentica je morala proći bez anestezije, budući da “na hitnoj po novom ne smiju davati anesteziju” pa je umjesto anestezije dobila nešto jače analgetike. Kada je dva dana poslije došlo do komplikacija i kada je utvrđeno da zahvat nije proveden do kraja, on je dovršen uz anesteziju – zbog upornog inzistiranja pacijentice da ju prime na odjel gdje joj se ona “smije” pružiti.
Nedjeljni Facebook-post odjeknuo je na društvenim mrežama i u medijima, a njegova autorica, ujedno i pokretačica peticije s ciljem da se u Petrovoj bolnici prilikom obavljanja kiretaže počne koristiti anestezija, dobila je ogromnu podršku. Također, tom su prilikom i druge žene podijelile vrlo slična neugodna iskustva. Sve u svemu, jedan post veoma je zorno prikazao mnoštvo nelogičnosti štedljivog i propadajućeg hrvatskog javnog zdravstva. No prozvane institucije nisu se (još) oglasile.
Ograničenja virtualne ženske solidarnosti
Budući da već dulje vrijeme pratimo silazni put kojim se kreće hrvatsko zdravstvo, ne bi bilo previše cinično očekivati da će ono nastaviti proizvoditi ovakve bizarnosti, unatoč kolektivnim zgražanjima. A što se tiče ginekološke zaštite, predviđanja bi mogla biti i gora, s obzirom na to da taj tip zdravstvenih usluga nagriza ne samo štedljivost države i njihovo prepuštanje tržištu, nego i sve snažnije zadiranje konzervativnih pokreta u ženska reproduktivna prava koja će ginekološku zaštitu pretvoriti u zaštitu ljudskih embrionalnih stanica.
Sve veći propusti u zaštiti ženskog zdravlja – od savjetovanja i preventivnih pregleda, preko liječenja bolesti, do trudnoće i poroda – očituju se ne samo u nekvalitetnoj usluzi veći i u zamjetnoj razini mizoginije i nasilja. Jedino što nekim ženama tada preostaje jest potražiti utočište u ženskoj solidarnosti pa se aktiviraju na društvenim mrežama, u grupama (većinom majčinske i roditeljske) koje omogućuju bolju razmjenu informacija – tipa razmjena iskustava, preporuka rodilišta ili ginekološke ordinacije (vrlo često privatne, što onda iz priče izostavlja siromašne žene), podjela savjeta, upozorenja i sl.
Pored takvih neformalnih inicijativa postoje i neke organizacije koje ženama pri nekom specifičnom problemu nude praktičnu pomoć. Recimo, hrvatska udruga Roda vodi portal rodilista.roda.hr na kojem je moguće podijeliti iskustvo iz nekog hrvatskog rodilišta, uspoređivati i ocjenjivati rodilišta itd. Tu je i međunarodna inicijativa Women Help Women koja preko svoje internetske platforme šalje kontraceptive i tablete za prekid trudnoće u zemlje (kao što je odnedavno Poljska) gdje su one zabranjene ili teško dostupne. Ipak mnoštvo ženskih problema, poput ovog s početka priče neće se riješiti online, niti u privatnim ordinacijama. Prije svega, žensko zdravlje treba ostati unutar osnovne zdravstvene zaštite, dostupne i javne, jer jedino ondje i pripada.