“A dobro, dajte, ajmo mistiku pojedinih istraživačkih pokušaja malo kompletno demistificirati (…) djeluje preživahno i predinamično raditi mistiku oko radnog dokumenta koji je u fazi nacrta” kazao je hrvatski premijer Andrej Plenković komentirajući rudarski kvalitetno odrađen posao kojeg je odradila novinarka portala Srednja.hr Dora Kršul. Ona je naime jednostavno sjela i usporedila Akcijski plan za provedbu strategije obrazovanja, znanosti i tehnologije sa Strategijom obrazovanja, znanosti i tehnologije. Radi se o jednostavnoj svima poznatoj i dostupnoj metodi komparacije koja se primjenjuje i u znanstvenom i u novinarskom radu. Pa ipak, nalazi usporedbe očito su pogodili premijera koji se brže-bolje išao obračunati s nezaštićenim novinarima jednog ne-mejnstrim medija, time automatski izloženog raznim ne nužno istinitim diskvalifikacijama i difamacijama.
Plenković je javnosti suvereno odbrusio kako nije toliko bitno što stoji u Nacrtu akcijskog plana i koliko se on poklapa sa samom Strategijom jer se radi o radnom nacrtu. No, nitko od novinara nije ga upitao da li to znači da je onda irelevantno i kako se troše javna sredstva određena ovoj namjeni kao ni da li je sve to gubitak vremena za stručnjake koji su radili sve te nacrte, strategije i akcijske planove? Nije li zapravo Plenković ovim riječima javnosti poručio da je sve što se napravilo dosad na strategiji znanosti i obrazovanja kao i na kurikularnoj reformi dimna zavjesa jer će u konačnici u legaliziranom dokumentu stajati samo ono što on hoće i nije li ovime obezvrijedio demokratske metode utjecanja na vladu?
Opinion makeri
Premijerova privilegirana pozicija hegemonog opinion makera trebala bi podrazumijevati i društvenu i političku odgovornost za izgovoreno. No, to je nemoguće dok novinari šutke toleriraju i dalje posjećuju presice na kojima im nije dozvoljeno postavljati pitanja. Pritom ne treba zaboraviti da teme kurikularne reforme i strategije obrazovanja dokazano mogu uzrokovati socijalne nemire u ovoj zemlji. Iako deklarativno stoje na strani prosvjednika, novinarima nije palo napamet pobuniti se protiv presice na kojoj nema pitanja o ovom vrućem krumpiru. Iz toga proizlazi hegemonija premijera Plenkovića – on je u medijima ima, jer mu je novinari poklanjaju. A da se radi o vrućem krumpiru, vidi se i iz toga što je HDZ dao ovaj resor svom liberalnom koalicijskom (“sporazumnom”) partneru HNS-u koji trenutno kotira kao spasitelj Plenkovićeve vlade, a čija je ministrica Blaženka Divjak najavljena kao spasiteljica “Budakove i Jokićeve reforme”. Kao i obično s HNS-om tresla su se brda, rodio se miš. Ova klijentelistički orijentirana stranka ponovno je pristala na bilo što samo da zauzme određene pozicije, premda kad ih jednom dobije s moći koju im daju te pozicije, ne radi ništa za javnost.
I dok većina mejnstrim medija nekritički i piarovski prenosi izjave najlegitimnijeg mogućeg novinarskog izvora – premijera – malo njih je zapravo sagledalo veličanu “drugu stranu”, onu portala Srednja.hr i pozabavilo se analizom kvalitete njihovog rada. Štoviše, u diskvalifikacijama, najdalje je otišao prilog Jutarnjeg lista Universitas, financiran sveučilišnim sredstvima nazvavši Srednju.hr “srednjom žalošću”. Ako ostavimo trenutno sa strane pitanje načina potrošnje javnih sredstava namijenjenih znanosti i obrazovanju na tabloidni medij poput Jutarnjeg lista, i dalje nam ostaje ironična situacija da se sredstvima istih javnih izvora često financiraju mediološki tekstovi koji utvrđuju broj plagiranih tekstova u ovom mediju ili se broje etički prijeporni članci.
Rodni aspekti
Ne treba zanemariti ovdje ni rodnu dimenziju hegemonijskih diskvalifikacija argumenata “druge strane”. Kao da već nije u izrazito nezavidnoj poziciji kao žena iz opozicije u konzervativnoj vladi – ministrica Blaženka Divjak prelako je ušutkana. Osim što je morala poslušno sudjelovati na misi (njeno prisustvovanje prvo je najavio premijer Plenković, a ona ga je samo potvrdila) odustala je i od najvažnijeg uvjeta svojeg mandata – da sama kadrovira stručnjake za kurikularnu reformu i strategiju znanosti i obrazovanja.
Da se radi o pravilima, ne o iznimkama, poentirao je, ponovno sramoteći i sebe i akademiju, rektor Sveučilišta u Zagrebu, Damir Boras pokušavši diskvalificirati novinarku portala Srednja.hr nazvavši je 27-godišnjom studenticom. Od rektora bismo očekivali da se raspitao zašto studenti u Hrvatskoj ostaju na faksu do kasnih dvadesetih godina i u najmanju ruku da je poduzeo nešto da taj period skrati. Njegova sramota proizlazi ne samo iz brojnih kontradikcija i suludosti koje izlaze iz njegovih usta, a po kojima je poznat diljem zemlje, nego i iz činjenice da kao rektor toliko loše poznaje resor kojim upravlja da ne vidi poveznicu između duljine trajanja studija i dugotrajne nezaposlenosti visokoobrazovanih ljudi u Hrvatskoj. Savjetovali bismo mu da se konzultira sa portalom Srednja.hr oni bi mu, pretpostavljamo, rado objasnili povezanost stanja tržišta rada sa strategijama znanosti i obrazovanja.