koji si đir, za koga si glasa / di ti radi mater, di ti radi ćaća
Krešo Bengalka
Nedavno je u Hrvatskoj sudski rehabilitiran ustaški ideolog Filip Lukas. Ništa neobično za suvremene političke trendove. Pogotovo ako uzmemo u obzir Lukasov “teorijski” rad. Njegova definicija nacionalizma iz 1940. kao ideologije međuklasne solidarnosti sasvim precizno opisuje prevladavajući politički okvir u zemlji danas: “Pobjedom nacionalnog principa nije dakle oslabila svijest vlastite individualnosti, ali je pojačana svijest solidarnosti s drugim grupama, staležima i klasama i stvorio se osjećaj zajedničke svijesti i duh zajedničke pripadnosti. U toj zajedničkoj svijesti sastoji se pobjeda nacionalnoga principa.”
Dakle, Lukas prilično otvoreno razlaže osnovni motiv i cilj nacionalističke politike: klasna harmonija uime nacionalnog zajedništva. Drugim riječima, bilo kakvi klasni konflikti po definiciji dovode u pitanje ostvarivanje ciljeva nacionalizma. No, klasni sukobi uvijek tinjaju. Pored nacionalističkog, drugi oblik njihova odstranjivanja je onaj liberalni. Njegov osnovni alat je promocija poduzetništva kao takvog u centralnu društvenu vrlinu. Ta promocija zadobiva i krajnje neobične institucionalne ishode poput onog u Srbiji gdje bi poduzetništvo trebalo postati školski predmet.
Za razliku od “nacionalnog principa” koji radi na pomirenju klasa, ovaj ih liberalni uopće ne priznaje kao društveni faktor. To se političko sljepilo naprosto opravdava individualističkim pristupom društvenim procesima: svatko ima priliku realizirati svoje potencijale i uspjeti u životu, a ono što odlučuje o uspjehu ili neuspjehu je naprosto osobni poduzetnički angažman. Zdravorazumski prigovor o nejednakim početnim pozicijama sina vlasnika lanca hotela i kćeri nezaposlenih roditelja odbacuje se pozivanjem na nužnost prepoznavanja talenta i radišnosti bez obzira na klasnu prtljagu. A ako do tog prepoznavanja ne dođe, krivnja se prebacuje na nefunkcionalnu državu.
U trećem ovoljetnom tematskom bloku osvrnut ćemo se na različite oblike potiskivanja klasne dimenzije naših društava, kao i na njihovu političku pozadinu. Namjera je promovirati klasnu optiku kao nezaobilazan i neophodan pristup u razumijevanju društvenog svijeta u kojem živimo. Također, u tematu koji slijedi nakon ovog, pokušat ćemo nastaviti taj zadatak pregledavajući trendove političkog nošenja s klasom u zemljama bivše Jugoslavije.