Prava poplava priopćenja i demantija vezanih uz stanje u Univerzitetskom kliničkom centru Sarajevo (UKCS) preplavila je proteklih tjedana bosanskohercegovački medijski prostor. Cijela stvar je eskalirala nakon iznenadne smjene šefa Klinike za ortopediju i traumatologiju Ismeta Gavrankapetanovića. Iako nitko nije želio eksplicitno komentirati razloge njegove smjene, sam bivši šef je pomalo misteriozno spominjao “pritiske” i “zastrašivanje”. Da neki oblik pritiska postoji potvrdili su daljnji događaji, kada su Gavrankapetanovićevi kolege pokušali napraviti peticiju kako bi prosvjedovali protiv njegove smjene. Naime, jedan dio liječnika je potpisao peticiju, a zatim potpis povukao ili čak tvrdio da ga nikad nije ni dao, a uprava je išla toliko daleko da je podnijela kaznenu prijavu protiv N.N. osoba zbog krivotvorenja potpisa.
Podnošenje kaznene prijave, koje su mnogi liječnici doživjeli kao novi oblik zastrašivanja, ohrabrilo je ipak pojedine aktere u zdravstvu da eksplicitnije navedu probleme u najvećem bolničkom centru u BiH. Među tim problemima se nalaze “radikalne mjere štednje” koje su prouzrokovale nestašice meterijala i lijekova te prisilili jedan dio pacijenata da njegu potraže u privatnim institucijama, te dakako “pritisak” na liječnike i “strah” zaposlenika koji je otjerao velik broj njih iz ove zdravstvene institucije. Za oba je problema implicitno optužena direktorica UKCS-a Sebija Izetbegović, inače supruga jednog od najmoćnijih bh. političara i bošnjačkog člana predsjedništva Bakira Izetbegovića. Ovo, dakako, nije prvi puta da su njezine upravljačke metode i odnos prema zaposlenicima izazvali kontroverze.
No Izetbegovićeva nije tek supruga političara, već i vjerojatna kandidatkinja za njegova nasljednicu na poziciji jednog od šefova države. Kaos i sukobi na instituciji kojom vlada mogli bi izgledati kao vrlo loš početak kampanje za prestižnu funkciju. No stvaranje mreža ovisnosti zastrašivanjem neposlušnih i nagrađivanjem ulizica već se pokazalo kao preduvjet za uspješnu političku karijeru i to ne samo u BiH. Osim toga, provođenje “mjera štednje” na štetu javnosti gotovo jamči da će politika Izetbegovićeve dobiti i potporu reformskom paketu predanog stranog faktora, koji ionako ostaje važniji politički faktor od bh. javnosti.