Iako teško obilježeno političkim sukobima, korupcijskim skandalima i socijalnim problemima, Kosovo zadržava relativno živahnu medijsku scenu. No novinarski žar da se ispuni javna funkcija informiranja javnosti nosi i svoje rizike.
Iz pravne perspektive, na Kosovu nema spora oko slobode govora te medijskih i informacijskih sloboda koje su snažno zaštićene nacionalnim zakonodavstvom. Kao i u drugim zemljama, te slobode spominje i Ustav. I to s punim pravom: riječ je o osnovama na kojima se treba graditi mogućnost građana da se informiraju o događajima koji utječu na njihov život te kontroliraju javne dužnosnike. Iza tog procesa informiranja nalaze se novinari. No njihov je posao na Kosovu još uvijek presudno obilježen nasiljem, zastrašivanjem i prijetnjama.
Prema izvještaju koji je prošle godine objavila američka organizacija Freedom House, a koji se bavi slobodom informiranja u svijetu, Kosovo je označeno kao “djelomično slobodna” zemlja. Udruženje novinara Kosova je 2015. godine zabilježilo čak dvadeset i sedam prijetnji smrću novinarima. No unatoč tome, pravosuđe vidno ne uspijeva zaštititi novinare, a time i medijske slobode. Vrlo malen dio slučajeva prijetnji i zastrašivanja novinara završio je na sudu, što bez sumnje potiče daljnje pritiske na medijske radnike.
U jednom od posljednjih slučajeva, Parim Olluri, izvršni urednik popularnog internetskog portala Insajderi koji se često bavi korupcijom, pretučen je u Prištini. Trojica zasad nepoznatih počinitelja sačekali su ga 17. augusta ispred njegovog stana u koji se vraćao u pratnji zaručnice. Riječ je o uredniku koji je među zaslužnima za otkriće afere “Pronto” i objavu niza tajno snimljenih kompromitirajućih telefonskih razgovora između visokih dužnosnika iz redova Demokratske stranke Kosova (PDK).
“Zabranjene” teme
Također, bivša glavna urednica važnog dnevnog lista Zëri, Arbana Xharra, brutalno je pretučena 13. svibnja ove godine. Iako je često bila žrtva prijetnji, s obzirom na to da se bavi istraživanjem religijskog ekstremizma na Kosovu, ovo je prvi puta da je doživjela fizički napad. Napad na ovo dvoje novinara izazvao je ogorčenje u zemlji, osobito zato što slučajevi još uvijek nisu razriješeni. Vrijedi primijetiti i da su napade na novinare osudili visoki politički dužnosnici poput predsjednika Hashima Thaçija i premijera Ise Mustafe, koji su sami često bili predmet pisanja novinara.
No što je uzrok ovih nedavnih napada? O tome se naveliko spekulira u kosovskoj javnosti. U slučaju Arbane Xharre, događaji su navodno povezani s njezinim napuštanjem novinarske profesije neposredno uoči napada i njezinim priključivanjem PDK-u. Svi ti događaji bili su iznenađujući jer je ona u svom novinarskom radu bila česti kritičar PDK-a, kao i ostalih stranaka, osobito u pitanjima korupcije i vjerskog ekstremizma. Posebno je bila kritična prema sadašnjem predsjedniku Thaçiju i aktualnom šefu PDK-a, Kadriju Veseliju, čija je desna ruka postala uoči kampanje za izbore ove godine.
Prilikom ulaska u stranku izrazila je želju da “služi građanima” i bude ključni kritički glas unutar PDK te izrazila nadu da se ta stranka kreće u novom smjeru u suradnji s predstavnicima Sjedinjenih Država. Dakako, nije bila pošteđena kritika, osobito na društvenim mrežama. Dio opozicijskih stranaka i udruga civilnog društva koristio je prema njoj agresivni jezik pun mržnje, a to nije sasvim prestalo ni nakon što je napadnuta ispred svog stana. U međuvremenu, nema nikakvih naznaka da je policija bliže pronalaženju krivaca.
Materijalna nesigurnost
S druge strane, Parim Olluri je pretučen neposredno nakon što je na sajtu Insajderi objavio članak naslovljen “Da je Adem Jashari živ, danas bi bio korumpirani milijunaš”. Jashari je jedan od osnivača Oslobodilačke vojske Kosova (UÇK) i nacionalni heroj koji je ubijen 1998. u sukobu sa srpskom policijom. Provokativni članak bavio se organiziranim kriminalnom bivših pripadnika UÇK, a Olluri je u vrijeme objave upozoravao kako će “Insajderi nastaviti pisati o mafijaškim aferama” te kako bi se “Oni trebali bojati nas [jer ćemo] nastaviti biti oštri u borbi protiv korupcije i kriminala svih vrsta”.
Problemi novinara ne proizlaze samo iz pravne, nego i iz materijale nesigurnosti. Regionalna platforma za medijske slobode i sigurnost novinara pobrojala je između 2013. i sredine 2016. godine 12 fizičkih napada na novinare i 13 napada na njihovu imovinu. Njihova materijalna nesigurnost čini ih znatno osjetljivijima na različite oblike pritisaka. Nesigurnost posla, velik broj potplaćenih radnih sati, nedostatne mogućnosti obrazovanja i neredovita primanja samo su neki od problema.
Prema studiji World of Journalism objavljenoj u prosincu prošle godine, 86% kosovskih novinara nema stalni ugovor o radu, što utječe na njihov svakodnevni rad. S tim povezano pitanje je ono vlasništva nad medijima. Velika većina njih je pod kontrolom moćnih tajkuna, kao što je naposljetku slučaj i sa Zërijem. Za mnoge od vlasnika to nije tek poslovni poduhvat. Mediji su uglavnom bliski ovoj ili onoj stranci, i često se koriste kao platforme za reklamiranje stranačkih tema i kampanja, ovisno o tome kojoj od njih je trenutno sklon vlasnik.
Ništa od ovog nije nepoznato kosovskoj javnosti i često se diskutira o pravu na informiranje i stanju u medijima, i tiskanim i elektroničkim. To je naposljetku posljedica duge tradicije sukoba oko ovog pitanja. No različiti povijesni periodi pred slobodu informiranja stavljaju različite izazove. Iako restrikcije uvijek postoje, bilo društvene, političke, ekonomske ili kulturne, nije svejedno jesu li one blago izražene ili su pak oštre. U tom smislu, napadi na novinare sigurno se tiču svakoga kome je stalo do slobode izražavanja mišljenja i sudjelovanja bez straha u odlukama koje utječu na naše živote.
S engleskog preveo: Nikola Vukobratović