Više od tisuću ljudi prosvjedovalo je prošlog tjedna na ulicama rumunjskog grada Târgu Mureșa. Povod nezadovoljstvu, koje su kao glasnogovornici izražavali katolički nadbiskup i kalvinistički biskup zaduženi za područje Transilvanije, bila je odluka rumunjskog suda da zatvori katoličku srednju školu u ovom gradu. S obzirom da su katolici i kalvinisti uglavnom pripadnici mađarske manjine (dok su Rumunji većinom pravoslavci), odluka suda brzo je protumačena kao napad na manjinska prava u ovoj etnički miješanoj regiji. Visoki klerici prosvjed su nazvali “obranom naših prava”, a korak dalje je, očekivano, otišla vlada susjedne Mađarske.
Sudska odluka o zatvaranju jedne škole zbog neispunjavanja formalnih kriterija tako se pretvorila u napad rumunjske države na “Katoličku crkvu, mađarsku manjinu, djecu, obitelji i proces restitucije”, prema izjavi mađarskog državnog tajnika Leventea Magyara. Unatoč pokušajima rumunjske vlade da umiri situaciju zaobilaznim rješenjima, poput prijedloga da se zatvorena škola spoji s drugom mađarskom školom i tako nastavi raditi, mađarska je strana odlučila na percipirani “napad” odgovoriti diplomatskom ofenzivom, odnosno najavom da će blokirati proglašenje Rumunjske kandidatkinjom za članstvo u Organizaciji za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD).
To je već druga zemlja čije je članstvo u OECD-u odlučila blokirati Mađarska, nakon Hrvatske, koju uz to blokira i Slovenija. Iako je OECD u međunarodnim odnosima prilično nebitan hladnoratovski zaostatak, ipak je zanimljivo kako je taj simbolički klub “najnaprednijih zemalja svijeta” postao kamen spoticanja među balkanskim susjedima. Nakon što su temeljito demontirale svoje socijalne institucije i odustale od razvojnih politika, ove zemlje sada imaju međunarodnu legitimaciju da se nazivaju “razvijenima”. Jedino što ih u tome priječi su sitni lokalni šovinistički sporovi. Isti oni sporovi koji su u nedostatku ikakvih razvojnih projekata postali ideološko pokriće socijalne katastrofe.