U Zadru je u kiši koja je počela padati u ponedjeljak ujutro oko 6 sati, pa do 14 sati palo 295 litara vode po metru kvadratnom, odnosno četvrtina ukupnih godišnjih padalinama, što se pokazalo dovoljno da paralizira čitav grad. Poplavljene su operacijske sale Opće bolnice, radi čega se pacijenti šalju kućama i otkazuju se operacije. Bez struje su ostali rubni dijelovi grada i otoka Ugljana, kao i županijska podružnica Zavoda za javno zdravstvo. Gradonačelnik Zadra Branko Dukić, javno je na televiziji upozorio građane da voda nije za piće (potrebno ju je prokuhavati). Bez signala povremeno ostaju bazne stanice za mobilnu komunikaciju, što mobitele – glavni oblik telefonske komunikacije – učini neupotrebljivima. Plodna polja koja se protežu gotovo od obale do planine Velebit, poplavljena su po rubovima grada. Poplavljeni su čak i dijelovi autoceste A1 radi čega su pojedini čvorovi zatvoreni što otežava prometnu komunikaciju sjever-jug države. Gradski i prigradski javni promet je obustavljen, baš kao i nastava u školama, a narod je upozoren da ne izlazi iz kuća ukoliko ne mora. Muku s kišom muči i Gradsko groblje koje pokušava spriječiti prodor vode u grobnice. Srećom, zasad ne postoji opasnost od plutanja kostiju po gradu, što ne znači da kanalizacijski otpad ljudskog podrijetla ne pluta po ulicama.
Građani su ljuti, primarno i ponovno, na čini se, neuništivog bivšeg gradonačelnika Božidara Kalmetu i njegov još jedan površan i nekvalitetno odrađen projekt – spajanje kuća diljem grada na kanalizacijsku mrežu. Projekt najavljivan kao “ukidanje 3500 crnih jama” i “grad s najčišćim morem” od svoje provedbe građanima ovog grada zadaje velike glavobolje. Zbog preplitko postavljenih kolektora i navodno pogrešno izračunatog nagiba, kanalizacija prečesto poplavi na ulice. Tako su posljednjih dana augusta lokalni mediji bilježili naslove poput “Fekalije se izlile među kupače” što ne bi to bilo toliko strašno, da se radi o jednokratnoj pojavi. No, u posljednjih nekoliko godina, od kad se “izgradila kanalizacija” čim zapuše jugo, smrad u gradu postaje nesnosan, a i fekalije na ulicama su sve manje iznimna pojava. Ekonomija grada Zadra ovisi o turizmu, velika većina mladih zaposlena je u turizmu, velika količina kućanstava od turizma živi tokom cijele godine. A pitanje tobože “najčišćih plaža” i famoznih plavih zastava kao garancije istoga, prije svega je pitanje kriterija mjerenja kvalitete mora, a ne objektivno, okom vidljivo čistog mora.
Civilna zaštita
Sezona još nije ni završila, a s prvom velikom kišom kanalizacijski sustav je potpuno zakazao i doveo grad na rub kolapsa. Iako se iz Odvodnje grada Zadra pravdaju da je sustav predviđen za prosječnu količinu padalina, te da je ovo iznimna situacija, građani čini se, neće pristati na ovo tumačenje. Posebno ako se u obzir uzme da se stanovnici već barem dvije godine ljute na način na koji je kanalizacija izvedena. Materijalna šteta na privatnim objektima tek će se idućih dana pobrajati, a kako bi pokušao ublažiti ljutnju građana u tradicionalnoj utvrdi HDZ-a, u Zadar stiže i premijer Andrej Plenković koji će vjerojatno građanima obećati naknadu štete.
Za svo to vrijeme, najveća uzdanica građana je stari relikt socijalističkog društvenog uređenja – civilna zaštita, koja je ponovno na terenu, baš kao i u slučaju poplava od prije nekoliko godina i ovoljetnih požara. Radi se o sustavu organiziranja sudionika, operativnih snaga i građana za ostvarivanje zaštite i spašavanja ljudi, životinja, materijalnih i kulturnih dobara i okoliša u velikim nesrećama i katastrofama i otklanjanja posljedica terorizma i ratnih razaranja. Novi zakon o ovoj platformi donesen je 2015. godine, nakon velikih poplava koje su pogodile Posavinu, Slavoniju i Baranju.
Šteta zategnutog remena
Nasuprot njima stoje reducirane i komercijalizirane javne službe oblikovane u procesu tranzicije i dodatno osakaćene nedavnim mjerama štednje i “stezanjem remena”. One, iako možda nisu u potpunosti nesposobne nositi se s ovim prirodnim katastrofama, svakako, pokazuje se, nisu dovoljno sposobne organizirati grad u kritičnim situacijama. S obzirom na to da klimatske promjene dovode do takvih spleta okolnosti da su vremenski ekstremi sve češća pojava (suše, požari, poplave), nameće se nekoliko pitanja. Prvo, kako Hrvatska misli puniti sve zahtjevniji dio proračuna koji će služiti za naknade štete nastale prirodnim katastrofama? Drugo, kako u doba posljedica klimatskih promjena organizirati poljoprivredu, energiju, komunikacije, urbanizam i promet tako da bude što otporniji i treće je pitanje možda i pimarno, kako u što kraćem roku obrnuti reforme uzrokovane mjerama štednje. Podsjetimo u konačnici još samo da građani Zadra trenutno računaju na “uhljebe” kao prve adresate za rješavanje nastale krize.